hrvatski

Fiore di virtu i životinje

Fiore di virtu (Cvijet kreposti) moralno je i didaktičko djelo napisano u Italiji između 1313. i 1323., a već 1474. objavljeno je tiskom i rašireno po cijeloj Europi. U hrvatskoj se prvi glagoljski prijevod pojavio već u 14. stoljeću, a zatim se niz prijevoda, odnosno prijepisa nastavlja sve do 16. stoljeća (najpoznatiji u Vinodolskom i Petrisovom zborniku iz 15. stoljeća i u Tkonskom zborniku iz 16. stoljeća). Jedan se prijevod nalazi u dubrovačkom ćiriličnom rukopisu Libro od mnozijeg razloga iz 1520. Najmlađi prijevod u više izdanja potječe od bosanskog franjevca Pavla Posilovića: bosančicom 1647. i 1701. godine, latinicom 1712. i 1756. godine. U ovome radu prate se nazivi životinja, načini njihova uključivanja u poučni tekst i simboličko značenje u trima verzijama Cvijeta.

armelin, grlica, lav, liljak, lisica, medvjed, orao, paun, pčela, sokol, vol divji, zec

nije evidentirano