hrvatski

Ekonometrijski modeli promjene režima u menadžmentu portfelja

Ispravno korištenje financijske ekonometrije kao alata u kvantitativnim financijama i menadžmentu portfelja doprinosi uspješnijim rezultatima investiranja u pogledu prinosa i rizika. Metodologija promjene režima (engl. Regime switching methodology) pokazuje se korisnom za rješavanje određenih problema koji su prisutni u modeliranju financijskih vremenskih serija. Međutim, u postojećoj literaturi uočava se nedostatak sveobuhvatnog pristupa koji će razmotriti i usporediti različite modele koji uvažavaju promjenu režima i one koji to ne obuhvaćaju i sa stajališta statističke kvalitete modela, ali i sa stajališta (potencijalnih) investitora. U ovome istraživanju analiziraju se karakteristike ekonometrijskih modela promjene režima i mogućnosti njihova uključivanja u postojeće financijske modele u svrhu poboljšanja rezultata investiranja na financijskom tržištu, s fokusom na primjenu na hrvatskom financijskom tržištu. Rezultati istraživanja upućuju da uključivanje metodologije promjene režima rezultira modelima koji u većini slučajeva bolje opisuju stvarna kretanja na hrvatskom financijskom tržištu, kao i da postoji potreba za uključivanjem ove metodologije u postojeće modele. Nadalje, investicijske strategije koje se temelje na metodologiji promjene režima u prosjeku u većini slučajeva rezultiraju većim vrijednostima portfelja u odnosu na iste strategije bez režima, a posebice su koristi ove metodologije vidljive u smanjenju rizika pojedine strategije. Stoga metodologija promjene režima može biti od izuzetne koristi onim investitorima koji se primarno usmjeravaju na upravljanje rizicima. Posebice su strategije uz promjenu režima uspješnije od ostalih u pogledu različitih mjera performansi kada se u analizu dodatno uključe i transakcijski troškovi.

metodologija promjene režima, investicijski portfelji, menadžment portfelja, financijska tržišta, optimizacija portfelja, CAPM model, transakcijski troškovi

nije evidentirano