hrvatski

Ogled o tehnici: od Prometeja do nadčovjeka

Kroz ovaj rad pokušavamo interpretirati tehniku kroz dvije najsnažnije figure tehničke preobrazbe čovjeka. Jedna stoji na početku, u liku Prometeja, a druga bi mogla možda biti njezin kraj ; u nadčovjeku. Rad se sastoji od dvije cjeline. U prvome dijelu promatramo tehnički obzor svijeta na primjeru starogrčkog mita o Prometeju. Mit o Prometeju koji stoji na početku zapadno tehničke civilizacije sugerira i upućuje na ljudsku snalažljivost, odnosno iznalaženje (tehnika) boljeg načina života. Ujedno je, starogrčki junak, svojevrsni putokaz kako bi čovjek kao homo tehnicus mogao završiti ukoliko ne bude budno kontrolirao svoje tehničke izume. F. Nietzsche Prometeja identificira s aktivnošću za kojom čezne njegov nadčovjek. Odnosno nadčovjek je taj novi Prometej, premda je vremenski i kulturalno jako udaljen od Eshilova Prometeja. Nietzscheov nadčovjek, kao novo obličje Prometeja, bitna je suprotnost metafizičko teologijskom promatranju čovjeka za kojega je krajnji cilj volja za moći. Nadčovjeka kao vrhunac Nietzscheove filozofije promatramo i kao pokušaj ozbiljenja i ovladavanja samim sobom u jednoj novoj vizuri bića koje bi trebalo uspostaviti novi moralni i svjetski poredak. Iako su Prometej i nadčovjek dvije različite figure, ipak ih povezuje jedno: poboljšanje, odnosno izmjena postojećeg čovjekovog stanja. I kod jednog i kod drugog pobuna protiv postojećeg stanja jest glavni razlog rušenja dotadašnjih kulturnogenetskih datosti čovjeka. I kod jednog i kod drugog subjekt nezadovoljstva jesu bogovi ili Bog koji su čovjeku namijenili bit takvom kakva jest. U oba dijela rada primjećuje se kako je čovjek manjkavo biće. Prvo Prometej ga opskrbljuje s vatrom, dok ga nadčovjek nastoji potpuno istisnuti, odnosno dovršiti posljednjim čovjekom.

Prometej, tehnika, nadčovjek, samoprevladavanje, posljednji čovjek

nije evidentirano