hrvatski

Dijagnoze koje nedostaju

Područje psihotraumatologije intenzivno se razvija zadnjih četrdesetak godina, no još uvijek postoje mnoge nedoumice i kontroverze vezane za etiologiju, klasifikaciju, kliničke slike, neurofiziološka zbivanja koja su u podlozi kliničkih manifestacija i naravno za terapijski pristup. Spektar posttraumatskih reakcija i poremećaja još uvijek ne pokriva zadovoljavajuće sve kliničke sindrome sa kojima se svakodnevno susrećemo, što dovodi do teškoća kako u istraživanjima tako i na administrativnom planu. Postojeći klasifikacijski dijagnostički okvir obiju vodećih klasifikacijskih sustava na različite načine rješavaju ove manjkavosti no nastojanje na isključivo deskriptivnom pristupu znatno reducira svo bogatstvo posttraumatske prezentacije i vodi u simplifikaciju koja ne pridonosi boljem razumijevanju, naprotiv. Zadnjih 20 tak godina , posebno u radovima Herman i van der Kolka , naglašena je potreba razlikovanja posttraumatskog stresnog poremećaja i sindroma koji nadilazi PTSP, a viđamo ga kod osoba sa dugogodišnjim posttraumatskim smetnjama. Ima različitih prijedloga za naziv, za simptomne skupine tog sindroma. Ovaj je problem samo djelomično riješen uvođenjem dijagnostičke kategorije Trajne promjene osobnosti uslijed traume. Zapravo je ova dijagnostička kategorija dovela do dodatnog niza kontroverzi. No to nije jedina dijagnostička nedoumica u ovom području. U prezentaciji biti će prikazana moguća područja istraživanja na dijagnostičkom planu sa naglaskom na praktične teškoće koje iz nedefinirane klasifikacijske situacije proizlaze.

klasifikacija, PTSP, CPTSP

nije evidentirano