hrvatski

Utjecaj krize na turistički posjet grada Dubrovnika s aspekta opasnosti i očuvanja kulturne destinacije

U današnje vrijeme sve zahtijevnijeg i radoznalnijeg turista i istodobnog jačanja procesa globalizacije koji nezaustavljivo nagriza gradski identitet grada Dubrovnika i njenu kulturnu baštinu pokazuje se kao važan element očuvanja autohtone kulture, a time i prepoznatljivost i pozicioniragnje grada Dubrovnika, kao atraktivne turističke destinacije. Kulturni turizam mogao bi se definirati kao oblik turizma u koje prevladava interes potražnje za objektima i sadržajima kulturnog karaktera, kulturnom materijalnom i nematerijalnom baštinom. Osim reafirmacije kulturnih vrijednosti ova vrsta turizma ostvaruje značajan financijski efekt što se pozitivno odražava u ekonomiji „place“. Bitna prednost gradova poput Dubrovnika, gradova kulturne baštine, jest neovisnost s obzirom na prirodne uvjete. Kulturna baština zahvaljujući redizajniranom proizvodu pretvara kulturu u kulturni proizvod, a destinaciju u turistički proizvod sa selektivnom ponudom za određenu, posebnu vrstu turista, turista koji se ne odlučuju na putovanje samo zbog zastarijelog koncepta SSS (sun, sea, send). U današnjim turbulentnim gospodarskim vremenima odluke u turizmu te njihov učinak neće se ocrtavati samo na konačnom zbroju, nego i na zaposlenicima u turizmu, moralu te kulturi i vrijednostima koje određuju destinacijski turizam, pogotovo ako odluka ne ispunjava očekivanja sve zahtjevnijih turista. Stvarnost nalaže da će turistički menagment morati negdje smanjiti troškove kada je ekonomija u krizi, ali iznimno je važno da mjere štednje ne ugrožavaju čimbenik turističke jedinstvenosti, da ne iznevjere potrebe i očekivanja turista, ili da ne dovodu kulturu i vrijednosti u opasnost.

grad Dubrovnik, kulturna baština, gospodarska kriza, kulturni turizam, preoblikovanje turističkog proizvoda, jačanje kulturnog identiteta grada, imidž

nije evidentirano