hrvatski

Pedagoško strukturiranje kurikuluma za darovite učenike

Interes za odgoj i obrazovanje darovitih pojedinaca dugo je na području Republike Hrvatske stagnirao i sa znanstvenoga stajališta nije predstavljalo posebno zanimljivo područje za istraživanja o čemu govore i malobrojni znanstveni radovi. U zadnjih desetak godina situacija se počinje mijenjati, ali još uvijek brzinom koja ne omogućava sustizanje kvantitete i kvalitete međunarodnih istraživanja. To ukazuje na ranije razvijenu društvenu svijest o značenju najsposobnijih pojedinaca za razvoj nekoga društva. U brojnim radovima utjecajnih teoretičara i praktičara pitanje kurikuluma za darovite učenike dobiva ključno mjesto s obzirom da se nakon prvog pitanja Kako identificirati darovite pojedince? suočavamo s upitom Što i kako dalje raditi s takvim pojedicima kako bi se potencijalna darovitost opredmetila i postala produktivna darovitost na zadovoljstvo darovitoga pojedinca, ali i društva u kojemu živi i radi? Stoga se analizom kurikuluma, pa onda posebice kurikulumom za darovite, posebno bavi izloženi doktorski rad. U osnovi svakoga praktičnog organiziranja poticaja za darovite leži određeni teorijski pristup, određena koncepcija darovitosti. Njihova brojnost (J. Renzulli, H. Gardner, R. Sternberg, J. Stanley, F. Gagné, K. Heller, F. Mönks, A. Ziegler, Borland i dr.) ukazuje ponajprije na različita viđenja fenomena darovitosti, a samim tim i na različita tumačenja istog fenomena. Ne čudi, stoga, da znanstvena i stručna literatura prepoznaje više od 140 različitih definicija pojma darovitosti, što predstavlja i određenu teškoću za odabir i praktičnu implementaciju pojedinoga teorijskog pristupa. U radu su prezentirani odabrani teorijski pristupi i koncepcije koje se drže znanstvenoistraživački najutemeljenijima, a praktično dobro primljenima među učiteljima u domicilnim zemljama, ali i širom svijeta. Iz teorijskih koncepcija vrlo često su proizašli i konkretni modeli kojima je osnovna svrha implementacija u neposrednu odgojno-obrazovnu praksu te jedno poglavlje posvećeno upravo najpopularnijim modelima u obrazovnim sustavima različitih zemalja. Posebno su se analizirali kurikulumi za darovite u pojedinim zemljamama svijeta (Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Irska, Australija) kako bi se s normativnoga diskursa uočile temeljne strukture njihovih kurikuluma namijenjenih darovitima. Provedeno istraživanje bilo je usmjereno prema nastavnom osoblju osnovnih škola kako bi se ispitalo kakve stavove učitelji u hrvatskim školama imaju prema fenomenu darovitosti, odnosno sustavu brige za darovite te utvrdilo stupanj njihove spremnosti za provođenje pedagoški strukturiranoga kurikuluma za darovite. Anketirani su učitelji osnovnih škola u četirima većim gradovima u Republici Hrvatskoj ( u daljnjem tekstu RH). Rezultati upućuju na pozitivan odnos učitelja prema postojanju nacionalnoga sustava brige za darovite, ukazuju na probleme s kojima se učitelji i odgojnoobrazovne ustanove suočavaju, spremnost mlađih učitelja za provođenjem pedagoški osmišljenog kurikuluma za darovite te značajnu potrebu za obrazovanjem i usavršavanjem za rad s darovitim učenicima. Na kraju se predlaže i mogući okvir za odgoj i obrazovanje darovitih učenika u našim školama za koji je, prije svega, nužan politički konsenzus u najvišim političkim krugovima zemlje s namjerom da se iskaže potreba za kvalitetnim obrazovanjem svakoga djeteta, pa tako i darovitoga, da se ukaže na orijentaciju društva prema razvoju najboljih potencijala svakoga djeteta sa svrhom napretka društva u svim njegovim djelatnostima - znanosti, tehnologiji, kulturi i dr.

Kurikulum ; Darovitost ; Daroviti učenici ; Talentirani učenici ; Koncepcije darovitosti ; Kurikulum za darovite učenike ; Struktura kurikuluma ; Obrazovanje darovitih ; Poticanje darovitih učenika ; Spremnost učitelja za rad s darovitima

nije evidentirano