hrvatski

Dijagnostika bolesti hrvatskog obrazovnog sustava: drugi dio

Sustav obrazovanja promatramo kao proizvodni proces – output ili ishodi učenja mogu se dobiti samo uz ulaganje nekih inputa ili resursa. Dostupnost međunarodnih usporedivih podataka omogućuje nam procjenu dugoročne mjere efikasnosti srednjoškolskog obrazovanja – razmjera ishoda (outputa) u odnosu na uložene resurse (inpute). Promatrat ćemo kako se relativna tehnička efikasnost mijenjala u vremenu među zemljama novim članicama Europske unije. Prema prosječnoj efikasnosti uzorka, zemlje svrstavamo u grupu efikasnih i neefikasnih zemalja u postizanju obrazovnih rezultata. U tri promatrana razdoblja (2009, 2012 i 2015) benchmark zemlje su Estonija i Litva koje efikasno ulažu javni novac u srednje obrazovanje. Hrvatska je rangirana nisko u grupi neefikasnih zemalja u sva tri razdoblja s ispodprosječnom efikasnosti srednjoškolskog obrazovanja. Input orijentirana DEA analiza ukazuje na rasipanje resursa jer se ostvarene rezultate srednjoškolaca moglo postići i s manjim izdatcima (za 6, 6 – 8, 1%).

Obrazovanje, tehnička efikasnost, javni izdatci za obrazovanje, analiza omeđenih podataka, srednje obrazovanje, PISA rezultati

nije evidentirano