hrvatski

Liturgijska slika Crkve prema Konstituciji o svetoj liturgiji "Sacrosanctum concilium"

Liturgijska konstitucija Drugog vatikanskog sabora Sacrosanctum concilium (SC) promatra Crkvu kao prvenstveno liturgijsku zajednicu. Crkva vrši bogoslužje, a u bogoslužju se ostvaruje Crkva. Liturgija je posljednje razdoblje povijesti spasenje (SC 5): veledjela Staroga saveza lik je (slika) djela spasenja koje je Krist izvršio svojim vazmenim otajstvom, iz kojega izvire Crkva. Krist daje vlast apostolima, dakle, Crkvi da djelo spasenja naviještaju i izvršuju u bogoslužju (SC 6). Krist je naime djelatno prisutan u bogoslužju Crkve: on je njezin subjekt i objekt (SC 7). Zato je bogoslužje culmen et fons djelovanja Crkve (SC 10). Vjernici imaju pravo i dužnost sudjelovati u bogoslužju, već prema raznolikosti službi (SC 14 i 26). Prema tome, liturgija stvara Crkvu i Crkva je eminentno liturgijska zajednica. Konstitucija ostavlja i neka otvorena pitanja: dok jasno veli da je Crkva zajednica vjernika koja slavi liturgiju (euharistiju), ipak ta ista konstitucija i svi kasniji dokumenti pod Crkvom vidi samo biskupiju. Drugo, određena liturgijska samostalnost koju konstitucija daje biskupijama, u kasnijim dokumentima biva opozvana. Konačno, zapaža se da Crkva u našoj domovini premalo cijeni svoju bogatu liturgijsku tradiciju a još manje pokazuje volje za zdravom liturgijskom prilagodbom.

Ključne riječi: Sacrosanctum concilium, Crkva, liturgija, vazmeno otajstvo, sudjelovanje vjernika u bogoslužju, svećeništvo.

nije evidentirano