hrvatski

Zločin i kazna Jovana Stanisavljevića Čaruge

Rad prikazuje životopis Jovana Stanisavljevića, slavonskoga razbojnika s početka 20. stoljeća, poznatog pod nadimkom Čaruga, temeljem članaka iz Hrvatskoga lista i sudskih spisa. Nakon završenoga zanata Čaruga je na početku Prvoga svjetskog rata mobiliziran u austrougarsku vojsku. Međutim, ubrzo je pobjegao i nedugo potom ubio udvarača svoje djevojke, čime započinje njegov krimen, a nakon što mu je lokalni načelnik zaprijetio da će ga uhititi zbog toga čina – i njega je ubio. Osuđen je na zatvorsku kaznu u Srijemskoj Mitrovici. Budući da se nije smio vratiti kući jer bi ponovno bio zatvoren, Čaruga se skriva po slavonskim šumama. Tamo se pridružio razbojničkoj bandi Kolo gorskih tića, koju su činili također dezerteri iz austrougarske vojske koji su bogate slavonske seljake nemilosrdno pljačkali, a neke su potom i ubili. Da bi se prikrio od vlasti, Čaruga je koristio lažna imena, npr., Mile Barić i Nikola Drezgić. Čaruga je sa svojom skupinom nastavio pljačkati i skrivati se od žandarmerije i nakon što je rat završio. Od 1922. u Zagrebu se predstavljao kao ugledan bogati poduzetnik iz Vinkovaca. No uskoro se vratio pljačkama. Međutim, 14. listopada 1923. sa svojom skupinom je pokušao opljačkati imanje grofa Eltza u Ivankovu kraj Vinkovaca, što će biti jedno od posljednjih velikih Čaruginih zlodjela. Njega i skupinu su tada napali žandari, ali su oni vješto pobjegli, no bez očekivanoga plijena. Ubrzo im je žandarmerija ušla u trag te je Čaruga uskoro uhićen, a kasnije i svi njegovi pomagači. Sve do veljače 1925. trajalo je suđenje Čarugi, jedno od najpoznatijih u tadašnjoj državi, a kažnjen je na smrt vješanjem pred više od 3000 svjedoka.

Jovan Stanisavljević Čaruga ; zeleni kadar ; Kraljevstvo Srba ; Hrvata i Slovenaca ; Prvi svjetski rat ; Slavonija

nije evidentirano