hrvatski

Analitičke tehnike u kliničkom laboratoriju: elektroforetske i kromatografske separacije

Kvantifikacija određenih laboratorijskih dijagnostičkih pokazatelja u brojnim situacijama nije moguća bez njihovog prethodnog razdvajanja od ostalih sastavnica uzorka. Na razdvajanju, odnosno separaciji sastavnica smjese se temelji veći broj analitičkih tehnika među kojima su, u kliničkom laboratoriju najčešće korišteni heterogeni imunotestovi. Međutim, analitička točnost istih je ograničena prvenstveno zbog različitog broja i kvalitete epitopa analita, a zatim i zbog postupaka proizvodnje monoklonskih antitijela. Dok velike proteinske molekule uglavnom imaju dobro definirane epitope za koje se mogu razviti monoklonska antitijela visokog afiniteta i specifičnosti, to nije slučaj s molekulama molarne mase manje od 1 kDa (1 kg/mol). Isto ograničenje postoji i za veće molekule heterogenog kemijskog sastava poput npr. različitih izoformi proteina. Čak i kada je riječ o velikim analitima s dobro definiranim epitopima, kvantifikacija se može značajno razlikovati uslijed različitih monoklonskih antitijela prisutnih u komercijalnim kitovima različitih proizvođača. Uklanjanje takvih ograničenja moguće je odabirom drugih separacijskih analitičkih tehnika poput različitih oblika elektroforeze i kromatografije koje se temelje na selektivnijim i reproducibilnijim fizikalnim načelima separacije. Primjenom optimirane elektroforetske ili kromatografske separacije može se učinkovito smanjiti utjecaj matriksa na mjerenje optičkih ili nekih drugih fizikalnih svojstava analita čime je osiguran povoljan omjer mjernog signala i šuma uz zadovoljavajuću selektivnost. Ovisno o detektoru, osjetljivost se u slučaju primjene elektroforetskih ili kromatografskih tehnika uglavnom spušta ispod 10 µmol/L, što su za jednostavne tehnike temeljene na optičkim zakonitostima teško dostižne vrijednosti. Osim toga, utjecaj različitih interferencija se može značajno umanjiti optimizacijom separacijskih parametara. No, elektroforetske i kromatografske tehnike imaju svoja ograničenja. Za razliku od implementacije većine analitičkih tehnika prisutnih u kliničkom laboratoriju koje su uglavnom zatvoreni analitički sustavi, implementacije elektroforetskih i kromatografskih tehnika su u većini slučajeva otvorenog tipa. Te implementacije podrazumjevaju zahtjevnu manualnu predobradu uzoraka i ekspertizu u odabiru tehnike, razvoju i vođenju analitičkog postupka te pri obradi rezultata. Ova ograničenja ujedno otežavaju automatizaciju elektroforetskih i kromatografskih tehnika. U posljednje vrijeme su cijene elektroforetskih i kromatografskih testova postale usporedive sa cijenama imunokemjiskih testova, a istovremeno je implementacija elektroforetskih i kromatografskih postupaka značajno pojednostavljena uvođenjem komercijalnih kitova. Trenutno se na tržištu pojavljuju i prvi automatizirani kromatografski sustavi primjenjivi čak i u hitnoj laboratorijskoj dijagnostici. U današnjem vremenu posvemašnje automatizacije i robotizacije jednostavnih postupaka potreba za laboratorijskim osobljem se značajno smanjuje. Stoga je kontinuirano uvođenje novih dijagnostičkih metoda i novih biomarkera koje, uglavnom podrazumjevaju nove i složene laboratorijske procese, conditio sine qua non za opstanak laboratorijskih struka. Otvoreni analitički sustavi poput elektroforetskih i kromatografskih sustava omogućavaju razvoj novih postupaka te uvođenje novih, klinički relevantnih biomarkera u različita klinička područja. Poznavanje takvih tehnika i fizikalno-kemijskih načela na kojima se te tehnike temelje osigurava svrhovitost, tj. stvarnu potrebu za odgovarajućim stručnjacima.

analitičke tehnike, elektroforeza, kromatografija

nije evidentirano