hrvatski

Religiozni motivi u stvaralaštvu Antuna Gustava Matoša, Milana Begovića i Vladimira Nazora

Iako religijske i religiozne teme nisu u prvome planu Matoševa, Begovićeva i Nazorova opusa, u njihovim su književnim djelima razvidne religijske i vjerske teme i motivi koji se nerijetko prepleću s općeljudskim, a u Matoša i s domoljubnim. U Matoševu je djelu dojmljiv govor o Božiću, o Božjem stvaranju i o Božjem milosrđu, o vjerskim običajima i navikama. Matoš je nadahnut ugođajem i ljepotama crkava, Marijinim zagovorom, Božjom strpljivošću, snagom i značajem kršćanskog Rima. Milan Begović u dijelu svojega pjesničkoga, proznog i dramskog opusa promišlja o temi Božje utjehe, analizira osobitosti ljudske duše, čovjekov odnos prema Kristu, odnos vjere i razuma kao i odnos čovjeka prema bližnjemu. Vladimir Nazor pak u svojim djelima problematizira čovjekovu borbu sa zlom, odnos prema Božjoj volji, šutnju neba, vjerske sumnje i veličanstvo raja. Pored kristoloških i marioloških preokupacija, Nazor dohvaća teme pokajanja i zahvalnosti Bogu kako za patnje i za križ tako i za ljepote života.

duhovnireligiozni sadržaji, biblijske asocijacije, Matoš, Begović, Nazor

nije evidentirano