hrvatski

Ovladavanje inim jezikom u okviru teorije dinamičnih sustava

Među mnoštvom suvremenih teorija inojezičnoga razvoja ističe se teorija dinamičnih sustava (engl. Dynamic systems theory) koja promatra jezik kao složeni sustav koji odlikuju dinamičnost, složenost, nepravocrtnost, kaotičnost, nepredvidivost, osjetljivost na početne uvjete, otvorenost, samoorganiziranost, osjetljivost na povratne informacije i prilagodljivost. Složenost sustava proizlazi iz njegovih sastavnica i podsustava (npr. leksičkoga, fonološkoga, morfološkoga, sintaktičkoga) koji ovise jedni o drugima i ulaze u interakciju na različite načine. Pokušaj kontroliranja sustava neuspješan je jer se jezik neprestano mijenja pod utjecajem socijalnih, političkih, tehnoloških i drugih čimbenika, a sve to može uzrokovati razdoblja relativne stabilnosti, ali i razdoblja ubrzanih promjena. Učenje ne podrazumijeva ovladavanje jezičnim oblicima, nego njihovu stalnu prilagodbu komunikacijskim situacijama pa jezični razvoj nema krajnju točku u kojoj u potpunosti završava. Promjene u sustavu moguće je opisati isključivo retrospektivno raščlanjujući proizvodne jezične djelatnosti s obzirom na njihovu složenost, točnost i tečnost – STOT (engl. CAF).

teorija dinamičnih sustava, inojezični razvoj, OVIJ, STOT

nije evidentirano