hrvatski

Imunofenotipizacija stanica protočnom citometrijom: značenje i primjena u kliničkoj praksi

Sve stanice hematopoetskog i imunopoetskog sustava potječu od zajedničke pluripotentne matične stanice. Tijekom niza procesa diferencijacije i sazrijevanja u koštanoj srži nastaju zrele, diferencirane stanice mijeloidne, eritrocitne i trombocitne loze, a najvjerojatnije i NK- stanice koje nalazimo u cirkulaciji. Pod utjecajem humoralnih faktora poput interleukina, čimbenika rasta i citokina u hematopoetskim i imunopoetskim stanicama preuređuje se stanični genom koji uvjetuje imunofenotip karakterističan za određeni stadij i diferenciranost. Leukocitni diferencijacijski biljezi (CD antigeni ili CD biljezi) specifične su stanične molekule izražene na membrani ili u citoplazmi stanica uključene u mnogobrojn estanične funkcije. Otkriće specifičnih monoklonalnih protutijela i njihova uopraba u imunofenotipizaciji stanica protočnom citometrijom, omogućila je izdvajanje ciljne populacije iz heterogenih staničnih uzoraka na temelju točno definiranih staničnih svojstava. zato pravilna procjenavrste i zrelosti specifične subpopulacije normalnih, odnosno maligno promijenjenih stanica, te otkrivanje promijenjenog izražaja pojedinih antigena ovisi isključivo o istodobnom proučavanju ciše D antigena i njihovih uzajamnih svajstava. Iako je primjena imunofenotipizacije stanica protočnom citometrijom moguća u raznim granama medicine, najčešće se ipak koristi u hematologiji i imunologiji. Imunofenotip stanice može upućivati na širok spektar benignih (infektivnih, reaktivnih) ili zloćudnih bolesti hematopoeze, a nalaz imunofenotipa monomorfne populacije stanica može dodatno pomoći u njihovoj daljnjoj diferencijalnoj dijagnostici.

Imunofenotipizacija stanica ; protočna citometrija ; klinička praksa

nije evidentirano