hrvatski

Kako razvijati tretman ovisnosti - od institucija prema udrugama

U vremenu karakteriziranom oštim jazom između efikasnosti pojedinca (uspjeha, tehničke racionalnosti) i psihičkog zdravlja (integrirane ličnosti, humanosti), što znači socijalizacija bolesnih ili poremećenih ličnosti u tako bolesnom (iracionalnom) društvu? Postoji li mogućnost razvoja socijalne psihijatrije i adiktologije u asocijalnom atetiziranom društvu? „Treća psihijatrijska revolucija“ sa nazivima „Community psychiatry“, „Preventive psychiatry“, „Public health psychiatry“, „Community mental health“ zapravo je ugrožena četvrtom tehnološkom revolucijom. Umjesto proklamirane deinstitucionalizacije, svjedočimo transinstitucionalizacijskim pojavama smještaja psihijatrijskih pacijenata i ovisnika u domove, zatvore, beskućništvo. Zabluda je na djelu, liječenje u zajednici jeste institucionalno liječenje, a objašnjenje za reinstitucionalizaciju je slabljenje društvene podrške (uloga žene i obitelji). Umjesto odnosa sa načelom humanosti, imperative nam postavlja ekonomija, koja oduvijek prijeti žrtvovanjem najranjivijih - psihijatrijskih pacijenata i ovisnika. Ovaj jaz za sada uspijeva kako tako premoštavati "neefikasno, socijalizirano zdravstvo - relikt prošlosti", te "imaginarna, idealizirana i disfunkcionalna obitelj". Obitelj pored toga što generira problem i teži homeostazi, izbjegava krizu i mogućnost promjene, još uvijek kao značajan društveni subjekt nosi breme tretmana i oporavka ovisnika. Uostalom, pored obitelji i "nas par stručnjaka", u duhu postmoderne, kog još ima da podmetne leđa?

tretman ovisnosti, institucionalni tretman, NGO

nije evidentirano