hrvatski

Civilne žrtve Domovinskog rata u Slavonskom Brodu

Prof. dr. sc. Neda Aberle, prim. dr. med Slavonski Brod Poginula djeca i civili kao žrtve srpske agresije tijekom Domovinskog rata na području Brodsko Posavske županije Republika Hrvatska se nakon uspostavljanja samostalnosti vrlo brzo suočila sa povijesno bolnim razdobljem u kojem je započeo svirepi rat. Hrvatska je žestoko napadnuta od nadmoćnog agresora čiji je cilj bio slomiti i uništiti ideju o samostalnoj državi, a kada to nije uspjelo, oduzeti što veći dio njenog teritorija i na taj način stvoriti uvjete koji bi bili strateški nepovoljni za budućnost novonastale države. Zahvaljujući velikoj moralnoj snazi hrvatskog stanovništva, dobroj organizaciji u vrlo nepovoljnim uvjetima, beskrajnoj hrabrosti i požrtvovnosti branitelja, unatoč razoružanosti (koju su nažalost omogućili domaći izdajnici) Hrvatska je iz rata izašla kao pobjednik. Posljedice su bile velike: smrt brojnih odraslih osoba i djece, stradanja, invalidnosti, razaranja domova, brojne izbjeglice i prognanici. Brodsko-posavska županija ( sa sjedištem u Slavonskom Brodu) nastala je 1992. godine spajanjem općina Slavonski Brod i Nova Gradiška, a za vrijeme Domovinskog rata brojila je 114.249 stanovnika (od kojih je polovina živjela u gradu, a druga polovina u 92 sela, od kojih se većina nalazi uz obalu rijeke Save ).Udio srpskog stanovništva u Slavonskom Brodu iznosio je 7.385 (6.46%), u Novoj Gradiški 12.572 (20.70%), a ukupno u Brodsko-Posavskoj županiji iznosio je 19.597 (11, 41%). Jugoslavena je u Slavonskom Brodu bilo 2.90%, a u Novoj Gradiški 2.08%. U svibnju 1990. godine JNA je oduzela oružje Teritorijalne obrane te time gotovo potpuno razoružala Republiku Hrvatsku. Pokreti oklopno-mehaniziranih pješačkih snaga Tuzlanskog i Banjalučkog korpusa JNA bili su usmjereni prema mostovima kod Županje, Slavonskog Šamca i onih u Slavonskom Brodu i Novoj Gradiški . O tim je mostovima i njihovoj uspješnoj obrani ovisila budućnost tadašnje brodske i novogradiške općine, ali i Slavonije te cijele Hrvatske. Teška otežavajuća okolnost u obrambenim naporima hrvatskih snaga bilo je zauzimanje mosta u Staroj Gradiški od jedinica Banjalučkog korpusa. Za republičko vodstvo Srbije granice republika bile su čisto admnistrativne prirode i nisu imale nikakvu ulogu. Od kolovoza 1991. godine intenzivne borbe JNA i pobunjenih Srba odvijale su se preko Papuka i Psunja. Cilj je bio presjeći Hrvatsku na dva dijela i odvojiti Slavoniju od ostatka Hrvatske (linija Virovitica-Karlovac-Karlobag). Slijedom tih događaja i napredovanjem agresorskih jedinica, Brodsko-Posavska županija i ostatak Slavonije našli su se u poluokruženju. Branitelji su se stjecajem okolnosti pomogli u naoružanju: u Slavonskom Brodu je zaustavljen vlak sa oružjem JNA nakon napuštanja vojarni iz Slovenije , čime je olakšana obrana grada i okoline. U Slavonski Brod dolazi veliki broj izbjeglica ( samo u srpnju 1991 godine došlo ih je 62 000) Početkom rujna 1991 godine započinju prvi ozbiljni napadi na grad, tako da se školska godina 1991/1992 nije mogla normalno organizirati (izmještene su lokacije, održano je samo 53% nastave)). U topničkim napadima oštećene su mnoge škole i vrtići ( 21 od 65 škola, 7 od 8 dječjih vrtića). Napadi na Slavonski Brod trajali su cijelo ljeto, a ni iduća 1992/93 nije donijela nikakvih promjena. Povećavao se broj ranjenih i smrtno stradalih, radi čega se bolnica morala reorganizirati (bolnica je prihvatila 7330 pacijenata), a i groblje se moralo proširivati, jer više nije bilo grobnih mjesta. Tijekom napada na grad od 1.rujna 1991. do 7.listopada 1992 palo je: 130 teških bombi („krmača“), 14 raketa („zemlja-zemlja“), luna , 11651 granata ( među koje nisu ubrojene neeksplodirane, ili one o kojima nije javljeno sa terena). Oglašeno je 1500 opasnosti ( 1024 opće opasnosti i 226 zračne opasnosti), od toga je 85% bilo tijekom 1992 godine. Analizirajući strukturu poginulih civila bilo je 31 dijete (19 muške i 12 ženske djece) te 116 odraslih osoba ( 74 muških i 42 ženske osobe) Ukupno je poginulo 881 osoba (vojne i civilne žrtve) , od čega 748 muških te 57 ženskih osoba. Ako se analizira ukupan broj 881 poginulih ili nestalih vojnih i civilnih žrtava, 804 ih je registrirano kao poginuli u postrojbama ili kao civili, a 77 ih je imalo nepotpune podatke (44 branitelja i 33 civila) Struktura i prosječna dob poginulih stradalnika Vojno redarstvene snage 658 (74%), od čega je 617 iz Brodsko posavske županije i 41 bez prebivališta u Brodsko posavskoj županiji. Prosječna starosna dob bila je 31 godinu. Civili 147 (16, 7%). Prosječna starosna dob bila je 41 godinu Žrtve s nepotpunim podacima 77 (8, 7%). Prosječna starosna dob 29 godina Prema službenim podacima Slavonskobrodske bolnice iz 1991 i 1992 godine 31 malodobno dijete je poginulo 116 poginulih odraslih osoba 375 ranjenih civila u Slavonskom Brodu 7 djece poginulo na privremeno okupiranim područjima 33 poginula civila s nepotpunim podacima 82 civila stradala na privremeno okupiranim područjima 1992 godina bila je najteža, jer je samo u toj godini u Slavonskobrodsku bolnicu dopremljeno 789 mrtvih osoba, od čega je 70, 3% bilo vojnika HV i HVO, 22, 1% odraslih civila, 4, 6% djece , a 3% nije bilo identificirano. Tijekom 1992 godine potrošeno je 13.000 doza krvi ( iznosi oko 6 tona), a u vrijeme najjačeg granatiranja grada, prikupljeno je 10.000 doza krvi, što znači da je 10.000 ljudi za vrijeme najveće opasnosti za vlastiti život, došli u bolnicu dati krv, da bi spasili druge živote. Međutim, djeca su i u ostalim dijelovima Republike Hrvatske bili žrtve agresora. Ukupno je u RH ranjeno 1044 djece, od čega je 188 imalo za posljedicu različiti stupanj tjelesne invalidnosti ( 56 sa vrlo teškom invalidnosti, 92 sa teškom invalidnosti, 40 sa umjereno teškom tjelesnom invalidnosti). Rezultat srpske agresije imao je tragične posljedice pa je tako u RH registrirano: 6.605 smrtno stradalih civila, 9.500 ranjenih civila, 74 djece smrtno stradalo od mina, 404 poginule djece, 1044 ranjene djece 131 dijete izgubilo oba roditelja 900 djece ne zna za sudbinu svojih roditelja 4455 djece izgubilo je jednog roditelja u ratu 185.000 djece bilo je prisiljeno otići u izbjeglištvo Na području Brodsko posavske županije srpski zločinački zrakoplovi najintenzivnija borbena djelovanja imali su od 2. do 8. svibnja 1992. godine, pri čemu su izveli: 65 napada sa 200 naleta ( borbena djelovanja bila su u 80%) U napadima je sudjelovalo 100 zrakoplova, a izvršeno je blizu 60 izviđačkih letova sa 30 zrakoplova Koristili su najrazornija raspoloživa streljiva. Iz zrakoplova je izbačeno : 250 aviobombi od 250 kg tipa RAB, PRAB i sl. 24 vođene aviobombe od 250 kg tipa MAWERICK 4 kasetne bombe tipa BELL755 60 navođenih raketnih zrna tipa MUNJA čiji tip odgovara raketama VBR tipa Oganj i Plamen Razarajući crkve, stambene objekte, spomenike, ubijajući i ranjavajući stanovnike Hrvatske, agresori su ubijali ljudskost u sebi. Civilizacijske tekovine, moral, prijateljstvo uništavali su svakim ispaljenim metkom, svakim korakom koji su učinli u našoj domovini. Slavonski Brod je jedan od gradova žrtava rata na kojega su nasrnuli agresori iz sigurne udaljenosti da bi mu razorili arhitekturu, pobili ljude, ubili im duh. Iako je stotine Brođana poginulo, ili tjelesno osakaćeno, ipak nisu uspjeli ubiti duh grada koji bilježi 750 godina pisane povijesti, dušu građana više kulturne i civilizacijske razine, a time i spremnijih da se odupru zlu i mržnji koju je u sebi nosio agresor. Nažalost, svaki nasilni prestanak ljudskog života ostavlja u nama neizbrisive ožiljke , Literatura: 1. M. Kevo: Stradalnici Brodsko-posavske županije u Domovinskom ratu, Hrvatski institut za povijest- Podržnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2006. 2. Narodnosni i vjerski sustav stanovništva Hrvatske 1880-1991 po naseljima, prir. Jakov GELO i dr. Republika Hrvatska, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1998.) 3. F. Samardžić . Ukratko o propagandi, aferama, incidentima I dio str. 11-254. 4. Najman D, Posilović I, Dujić M. Narodna zaštita , str. 32-38). 5. B. Jović. Poslednji dani str 284. 6. Š.Šarčević, Zbrinavanje prognanika i izbjeglica u Rat iz bliza, str. 15-32

civilne žrtve, domovinski rat

nije evidentirano