hrvatski

Idiopatski bronhitis mačaka/astma mačaka

Kronični bronhitis i astma kronične su upalne bolesti donjih dišnih prohoda ; kronični bronhitis prati perzistirajući, dnevni kašalj, dok astmu prati akutna i reverzibilna bronhokonstrikcija. U praktičnom smislu, kronični bronhitis i astmu često je teško klinički razlučiti, osobito u slučajevima astme koju prati kašalj (engl. cough-variant asthma). Prema tome, mačke koje kašlju mogu bolovati od kroničnog bronhitisa ili astme, dok mačke koje ne kašlju, a očituju kliničke znakove nepodnošenja tjelesnog napora i respiratornog distresa mogu bolovati od astme, ali nikako od kroničnog bronhitisa. Prevalencija kroničnih bolesti bronha u mačaka je nepoznata ; obolijevaju najčešće mlade i srednje stare mačke, nešto češće sijamske pasmine. Uspoređujući kronične bolesti bronha u mačaka s onima u pasa, glavna je razlika u pojačanoj reaktivnosti dišnih prohoda mačaka – mačke su sklonije bronhokonstrikciji. Uzroci nastanka kroničnog bronhitisa i astme mačaka su nepoznati, i najvjerojatnije su različiti. Kliničkom slikom kroničnog bronhitisa i astme mačaka dominira epizodna pojava kliničkih znakova, najčešće kašlja i respiratornog distresa. Vlasnici pri napadima kašlja ili respiratornog distresa češće opisuju zviždukanje pri disanju. Epizode respiratornog distresa često se javljaju nakon tjelesnog napora (poput igranja). Progresija bolesti je polagana i nije praćena općim kliničkim znakovima, poput gubitka na tjelesnoj masi, slabijim apetitom i sl. Na kronični bronhitis i astmu možemo posumnjati na temelju anamnestičkih podataka te kliničkog i rentgenskog nalaza. Nažalost, nema patognomoničnih kliničkih znakova ili nalaza laboratorijskih pretraga. Do dijagnoze idiopatskog kroničnog bronhitisa i astme dolazi se isključivanjem drugi mogućih uzroka kašlja i respiratornog distresa. Važno je pritom naglasiti da mačke u epizodama akutne egzarcerbacije praćene respiratornim distresom ne pregledavamo, već prvo pristupamo stabilizaciji. Rentgenski kronični bronhitis i astmu prati bronhalni uzorak s hiperinflacijom pluća (naglašeno perifernih režnjeva). U ranijim fazama bolesti, kada promjene nisu uznapredovale, rentgenski je nalaz često normalan. Kao i kod pasa, i kod mačaka je kod sumnje na kronični bronhitis/astmu dobro učiniti endoskopsku pretragu dišnog sustava s uzorkovanjem, ponajprije kako bi se isključiti drugi uzroci kašlja i respiratornog distresa. Citološkom pretragom endoskopski dobivenih ispiraka dišnih prohoda često nalazimo mješovitu populaciju upalnih stanica – u slučajevima kroničnog bronhitisa dominiraju neutrofilni leukociti, dok astmu često prati dominacija eozinofilnih leukocita (iako povećan udio eozinofilnih leukocita može u mačaka biti i normalan nalaz). Mačke oboljele od kroničnog bronhitisa/astme su često hitni pacijenti, jer prilikom prijema očituju znakove izrazitog respiratornog distresa, praćenog disanjem otvorenim ustima i cijanozom. U tim slučajevima često je potrebno provesti hitnu stabilizaciju primjenom bronhodilatatora (aminofilin ili salbutamol) i oksigenoterapije. Kao što je to slučaj kod kroničnog bronhitisa pasa, okosnicu liječenja idiopatskog kroničnog bronhitisa i astme mačaka čine kortikosteroidi, primjenjeni sistemski i lokalno. Prognoza je dobra, iako se kronični bronhitis i astma mačaka ne mogu izliječiti.

idiopatski, bronhitis, astma, mačja astma, diagnoza, liječenje

nije evidentirano