hrvatski

Alzheimerova bolest: molekularne osnove i terapijski pristup

Alzheimerova bolest je kronična neurodegenerativna bolest i najčešći oblik senilne demencije. Najveći poznati rizični čimbenik bolesti je starenje, pa većina pacijenata oboljelih od Alzheimerove bolesti ima 65 godina starosti ili više. No, ova bolest se ne smatra normalnom posljedicom starenja, već je rezultat složenih interakcija između više čimbenika uključujući dob, genetiku, okoliš, način života i koegzistirajuća medicinska stanja. Alzheimerovu bolest karakterizira progresivno opadanje kognitivnih funkcija, koje obično započinje problemima s kratkotrajnom memorijom. Bolest se javlja u dva oblika, nasljedni i sporadični. Dvije karakteristične patološke promjene u mozgu koje se javljaju u oba oblika bolesti su odlaganje amiloidnog β peptida u izvanstanične senilne plakove i nakupljanje abnormalnog hiperfosforiliranog tau proteina u unutarstanične neurofibrilarne čvorove. Neurodegenerativni proces AB-i karakterizira sinaptičko oštećenje koje je praćeno gubitkom neurona u cerebralnom korteksu i određenim subkortikalnim regijama mozga. Oligomerni oblici agregiranog Aβ toksično djeluju na staničnu i sinaptičku funkciju uzrokujući gubitak neurona i opadanje kognitivnih funkcija. Ne postoji tretman koji zaustavlja ili preokreće progresiju bolesti, iako neki mogu privremeno poboljšati simptome. Tijekom razvoja bolesti oštećuju se kolinergički neuroni, te se inhibicijom enzima koji razgrađuje acetilkolin nastoji povisiti njegova koncetracija u mozgu. Također, tijekom bolesti dolazi i do prekomjerne stimulacije NMDA receptora glutamatom što uzrokuje eksitotoksičnost, te se za blokiranje tog učinka koristi antagonist NMDA receptora. Odobrena terapija AB-i uključuje tri inhibitora acetilkolinesteraze (donepezil, galantamin i rivastigmin) i jedan antagonist NMDA receptora (memantin). Ovi lijekovi privremeno ublažavaju probleme s pamćenjem i razmišljanjem, ali je njihov klinički učinak skroman. Tijekom proteklog desetljeća, fokus otkrića novih terapija stavlja se na lijekove koji mijenjaju tijek bolesti. Cilj takvih lijekova je usporiti progresiju neurodegenerativnog procesa inhibiranjem kritičnih događaja u patofiziologiji bolesti, koji uključuju taloženje izvanstaničnih senilnih plakova i unutarstaničnih neurofibrilarnih čvorova. Međutim, nakon desetljeća istraživanja, Alzheimerova bolest je i dalje neizlječiva i time se smatra jednim od glavnih ljudskih zdravstvenih izazova.

Alzheimerova bolest ; amiloid β ; neurofibrilarni čvorovi ; biomarkeri ; genetičke studije ; klinička ispitivanja

nije evidentirano