hrvatski

Televizijski konstruirani mitovi o hrvatskim braniteljima

Televizija, dominanti medij 20. stoljeća, i u 21. stoljeću zadržava moć konstrukcije zbilje i uvjeravanja masovne publike u zajedničku nam „našu“ ili pak „njihovu“ stvarnost i to čini pripovijedajući o ljudima, događajima i pojavama, koristeći pritom različite elemente narativa pa tako i mitove (Hall 1986 ; Fiske i Hartley 1992 ; Hromadžić, 2014). Možda najslikovitiji primjer koliko štete upotreba mitskih struktura u medijskim sadržajima može nanijeti jednoj društvenoj skupini su hrvatski branitelji. Metodom kvalitativne analize sadržaja i analize narativa analizirani su televizijski prilozi koji su izvještavali o hrvatskim braniteljima, a objavljeni su na HTV- u od 1991. do 2006. godine u središnjem Dnevniku. Istraživanje pokazuje kako se izvještavanje o ovoj društvenoj skupini mijenjalo s obzirom na promjenu društveno- političkog konteksta u državi. U vrijeme Domovinskog rata (1991.-1995.) branitelji su u pravilu prezentirani kao heroji. Po završetku rata u razdoblju od 1996. do 1999. dijelom su zadržali herojski status, ali su ih novinari sve češće počeli prikazivati kao žrtve društva koje se nije pobrinulo i osiguralo im što je moguće bezbolniji i jednostavniji povratak u svakodnevni život. Međutim, početkom 2000. mijenja se televizijska prezentacija branitelja – novinari otvaraju teme o 'lažnim braniteljima' te pojedinačne slučajeve konstruiraju kao obilježje cijele društvene skupine pa tako branitelji kolektivno postaju prevaranti, odnosno čak i negativci, prijetnja društvu, kada je riječ o suđenjima za ratne zločine, obiteljskom nasilju, prijetnjama bacanja bombe u javnu ustanovu, itd. Kadgod je bilo riječ o pojedincu koji ima i braniteljski status, to je bilo naglašeno. Izjednačavanjem pojedinca s cijelom skupinom etiketira se ova društvena skupina i time joj se čini trajna šteta.

hrvatski branitelji ; televizija ; mit ; analiza narativa ; medijska konstrukcija stvarnosti

nije evidentirano