Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 927408

Forte, piano, fortepiano - talijanska glazbena terminologija u hrvatskim prijevodima


Filippi, Maura; Kiš Žuvela, Sanja
Forte, piano, fortepiano - talijanska glazbena terminologija u hrvatskim prijevodima // Od teorije do prakse u jeziku struke / Knjižica sažetaka / Omrčem Darija ; Cigan, Vesna (ur.).
Zagreb: Udruga nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama, 2018. str. 30-31 (predavanje, podatak o recenziji nije dostupan, znanstveni)


Naslov
Forte, piano, fortepiano - talijanska glazbena terminologija u hrvatskim prijevodima
(Forte, piano, fortepiano - Italian music terminology in Croatian translations)

Autori
Filippi, Maura ; Kiš Žuvela, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Od teorije do prakse u jeziku struke / Knjižica sažetaka / Omrčem Darija ; Cigan, Vesna - Zagreb : Udruga nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama, 2018, 30-31

Skup
III. međunarodna konferencija "Od teorije do prakse u jeziku struke

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 22-24.02.2018

Ključne riječi
Glazbena terminologija, hrvatski, izvođenje glazbe, prevođenje, talijanski
(Musical terminology, Croatian, music performance, translation)

Sažetak
Od 16. stoljeća talijanska se glazba širila Europom, talijanski glazbenici svirali su i podučavali glazbu diljem poznatoga svijeta, na talijanske se stihove skladala vokalno- instrumentalna glazba, a u glazbene su zapise postupno ulazile oznake za tempo, dinamiku i način izvođenja. Poznavanje značenja tih oznaka i dandanas je osnovni preduvjet za čitanje klasične glazbe. Utjecaj talijanskog jezika na metajezik glazbe tu, međutim, ne prestaje ; i mnogi drugi glazbeni nazivi (npr. passacaglia, ritornello ili piccolo) u izvornome su obliku nezamjenjiv dio glazbenoga nazivlja. Kako bi učenici (ali i inojezični nastavnici) glazbe razumjeli te talijanske nazive, u udžbenicima solfeggia i teorije glazbe oni su se oduvijek prevodili, no ti su se prijevodi nerijetko razlikovali od pravoga značenja izvornika. Od samoga se osnutka moderne hrvatske glazbene terminologije (Lobe, 1875, u prijevodu F. Kuhača), Zagreb 1875.) takvi prijevodi javljaju i u domaćim priručnicima za učenje glazbe. U ovom se radu opisuje koje pragmalingvističke informacije sadrže prijevodi jezika glazbe i postoji li u tim prijevodima dijakronijski pristup značenju pojedinih naziva. Koliko se prevedena riječ semantički udaljava od talijanskog „originala“ i ulazi li kognitivno u svijest glazbenika kao drugačija emocija i izražaj? Analizom korpusa sastavljenog od instruktivnih izdanja objavljenih u Hrvatskoj u posljednjih trideset godina dat će se pregled sadašnjega stanja prijevoda talijanskih stručnih naziva te predložiti alternativna rješenja odabranih problema koja bi, prema mišljenju autorica, ponudila izvorniku vjerniji pristup interpretaciji tih pojmova. Posebna pozornost posvetit će se oznakama za način izvođenja glazbe i njihovim reperkusijama na realizaciju skladateljeve zamisli u zvuku.

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan

Projekt / tema
HRZZ-IP-2013-11-5355 - Problemi temeljnoga suvremenog glazbenog nazivlja u Hrvatskoj (Nikša Gligo)

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Interdisciplinarne humanističke znanosti, Glazbena umjetnost

Ustanove
Muzička akademija, Zagreb