hrvatski

Geološka građa priobalnog dijela Rijeke

Priobalno područje Rijeke u morfološkom smislu, dio je krške zaravni blago nagnute prema obali Riječkog zaljeva. Unutar te zaravni markantne morfološke pojave su dolina Rječine i dolina Potok smještene okomito do dijagonalno u odnosu na pružanje obale. Okolna uzvišenja prelaze 100 m n.m., a podmorski dijelovi padine blago tonu do dubine 60 m. Osnovnu stijensku masu sačinjavaju karbonatne kredne i paleogenske naslage. Stijenska masa vidljiva je na uzvišenjima. Niski i zaravnjeni dijelovi reljefa pokriveni su naplavinama i marinskim sedimentima. Priobalno podučje Rijeke obiluje krškim izvorima. Izražena je koncentracija priobalnih izvora na području Cerovice, Mlake i u središtu Rijeke između Potoka i doline Rječine. Podzemnne vode do izvorskih zona dolaze kroz duboko krško podzemlje danas još nedovoljno poznatim putevima. Ti nekadašnji priobalni izvori su prirodnim i umjetnim nasipavanjem udaljeni od sadašnje obalne crte. Izvorske vode su danas dijelom upuštene u kanalizacijski sustav ili se slobodno inflitriraju u vodopropusne naplavine. Jedino je naizdašniji izvor Zvir ostao temelj opskrbe vodom cijelog riječkog područja. Reljef karbonatne podine kvartarnih i umjetnih tvorevina rekonstruiran je na temelju rezultata bušenja koje je izvršeno tijekom proteklih četrdesetak godina za različite potrebe. Iz priložene karte vidljivo je da se pružanje fosilnih dolina Rječine i Potoka može pratiti do apsolutne dubine -60 m, a tonjenje stijenske podloge u akvatoriju luke do dubine veće od -90 m.

geološka građa, morfološka evolucija, Jadransko more

nije evidentirano