hrvatski

Humor u kuhinji: što je smiješno u natpisima na zidnjacima?

U središtu je promišljanja ovoga rada ostvarivanje humora u ukrasnim zidnim krpama (zidnjacima). Zidnjaci su bili jako popularni između dvaju svjetskih ratova, prvotno kao dio gradske kulture, a zatim su se premjestili u prostor sela gdje su se zadržali do sredine 20. stoljeća, a u nekim seoskim domaćisntvma i duže. Proizvodile su ih žene za žene te ih možemo promatrati kao proizvod ženske supkulture. Iako prvotno nisu nužno izazivali smijeh, zidnjaci u svojoj jezičnoj i slikovnoj realizaciji kod dijela recipijenata danas ostvaruju humorni učinak. U radu se odgovara na pitanja: Što je smiješno u zidnjacima? ; Tko se smije (ili tko doživljava poruke na zidnjacima i same zidnjake smiješnima)? ; Koji nam to mehanizmi, ili koje pozicije, omogućavaju čitanje zidnjaka kao humora?. Analiza se usmjerila na zidnjake koji tematiziraju ženu i njezinu ulogu u braku i obitelji. Zaključuje se da je humorni učinak zidnjaka na suvremenoga recipijenta rezultat nepodudarnosti, inkongruentnosti. U zidnjacima možemo govoriti o nekoliko razina inkongruentnosti: 1. inkongruentnost koja se odnosi na kontekst (kao rezultat izmještenosti iz izvornoga konteksta), 2. koja se odnosi na iskustvo i percepciju recipijenata (proizvela ju je izmještenost iz tradicionalne ženske situacije koja je značila i osobito žensko iskustvo), 3. koja se tiče predodžbe žene i njezine uloge u obitelji, 4. inkongruentnost u odnosu na estetsku predodžbu zidnjaka.

humor, smijeh, inkongruentnost, ukrasne zidne krpe (zidnjaci), žena

nije evidentirano