hrvatski

Školovanje klerika Bosne Srebrene na učilištima u Habsburškoj Monarhiji 1785.-1843.

Razdoblje 1785.-1843. tijekom kojeg je dio klerika Bosne Srebrene svoje obrazovanje stjecao u Habsburškoj Monarhiji do danas predstavlja općeprihvaćeni, ali samo djelomično znanstveno obrađeni proces. Nakon što je dugo vremena glavnim inozemnim odredištem bilo područje Italije, Josip II. je planirajući u svoje carstvo uključiti i Bosnu osnovao zakladu u korist obrazovanja bosanskih klerika. To je bila kruna dugotrajnih nastojanja od strane bosanskih franjevaca da povećaju broj klerika. Spomenuto osnivanje isposlovao je apostolski vikar Augustin Botoš Okić. Početna ideja bilo je stvaranje svjetovnog svećenstva koje bi vremenom istisnulo franjevce sa župa, ali su ti vrlo brzo bili napušteni. Stanovanje bosanskih klerika je od početka bilo povjereno franjevačkim provincijama u ugarskom dijelu Monarhije, a cijelim je procesom ravnalo Ugarsko namjesničko vijeće. Stipendiranje je od početka bilo opterećno brojnim problemima i poteškoćama. Dijelom zbog objektivnih okolnosti kao što su materijalne nedaće nastale uslijed dugotrajnih i neuspješnih ratova protiv Francuske, ali i zbog međusobnih predrasuda i nepovjerenja, te konačno neadekvatno postavljenih ciljeva, do početka 19. st. cijeli je proces zapao u krizu. Nakon početnog odbijanja, Vijeće je prihvatilo prijedloge zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca koji su se kretali u dva pravca: disperziranju i dispenziranju. Prvo je podrazumijevalo uključivanje većeg broja domaćih samostana i razbijanje bosanskih klerika u manje grupe, a drugo skraćivanje trajanja njihovog obrazovanja fokusiranjem na one sadržaje koji će im biti korisni u pastoralnom radu – osnovici njihove djelatnosti. Time je bilo omogućeno primanje kudikamo većih grupa iz Bosne, ali nisu završile poteškoće. Glavnom je bio gubitak određenog broja klerika. Neki među njima su nastojali izbjeći povratak u Bosnu, a neke je u tome sprečavala bolest. Ipak, najveći izazov s kojim se Bosna Srebrena suočila bila je polarizacija unutar njezinih redova. Nastaju dvije grupe sukladno mjestu inozemnog obrazovanja i ta podjela će imati velikog, premda ne i presudnog, udjela u Barišićevoj aferi tijekom koje će doći do zabrane školovanja u Monarhiji. Posljedice tamošnjeg boravka klerika tek trebaju biti znanstveno valorizirane. Neke među njima (utjecaj ilirskih ideja i polet književnog stvaralaštva na latinskom jeziku) promotrene su ovdje.

bosanski klerici, školovanje, studij filozofije, studij teologije, Josip II., Maksimilijan Vrhovac, Augustin Botoš Okić, Rafo Barišić, Provincija sv. Ladislava, Provincija sv. Ivana Kapistranskog, Provincija sv. Marije, Provincija Presvetog Spasitelja

nije evidentirano