hrvatski

Vulpes parvula in vineam Domini – križarske vojne na području vladara Krune sv. Stjepana?

Konačni odlazak Andrije II. u križarski pohod i njegov bezuspješan angažman u Sv. Zemlji nije doveo do poboljšanja njegovog odnosa s Rimskom kurijom. Štoviše, nepovjerenje papinstva prema ugarskom vladaru uslijed opetovanih nesuglasica i oglušivanja o preporuke pape Honorija III. ponešto je i poraslo potkraj drugoj i na početku trećeg desetljeća XIII. stoljeća. Među Andrijinim devijacijama, u očima papinstva, bila je i neaktivnost prema različitim nepravovjernim grupama na području njegove vlasti. Jedna od tih grupa bili su i bosanski heretici protiv kojih su pape pozivali Andriju II. na križarskih pohod. U izlaganju će se analizom pokazati da je bosansko krivovjerje prve polovice XIII. stoljeća plod vladarskog prešutnog usvajanja poželjnog diskursa o bosanskom krivovjerju nastalog u papinskim pismima. Štoviše, pokazat će se da je jedini pohod – suprotno diskursu o nizu tobožnjih križarskih vojni u Bosnu – zapravo bio usmjeren protiv omiških kneževa Kačića, ponajprije uslijed njihovog piratstva. Najposlije razmotrit će se zašto je usvajanje diskursa bilo prihvatljivo ugarskom vladaru.

XIII. stoljeće ; Zemlje Krune sv. Stjepana ; Bosna ; papinstvo ; hereza ; križarski rat

nije evidentirano