hrvatski

Funkcioniranje zatvorskog sustava u drugoj polovici 19. stoljeća

Cilj disertacije je istražiti na koji je način u zatvorskom sustavu implementirano novo shvaćanje kazne lišenja slobode, kao mjere kojim se zatvorenika kažnjava i rehabilitira, te prikazati kako su u zatvorskoj praksi izgledale te promjene rekonstruiranjem procesa pritvaranja i zatvaranja. Drugi je cilj jasno opisati sva pravila prema kojima je zatvorski sustav funkcionirao, usporediti ga s europskim sustavima toga vremena kako bi uočili njegove posebnosti i u disertaciji mu dati novi odgovarajući naziv. Osnovne hipoteze su da je zatvorskom reformom došlo do poboljšanja uvjeta izdržavanja kazne propisanim i jasnim zatvorskim pravilima te kako je preuzimanjem irskog progresivnog zatvorskog sustava napravljena takva prilagodba koja hrvatski zatvorski sustav čini zasebnim sustavom. Metodom analize slučaja rekonstruirana je praktična primjena novih pravila zatvaranja u zatvorima. Na nekoliko odabranih slučajeva zatvorenika u pritvoru i zavoru Kraljevskog sudbenog stola u Osijeku prikazan je cijeli proces od pritvaranja do zatvaranja te su izdvojena ključna pravila prema kojima je funkcionirao sustav, pogotovo u pogledu pitanja rehabilitacije. Metodom analize izvorne arhivske građe vezane uz osječki zatvor prikazano je kako su se nova pravila zatvaranja primjenjivala u praksi i dokazano je da su se tim pravilima uvjeti izdržavanja kazne u zatvorima popravili. Usporednom analizom američkih i europskih zatvorskih sustava objašnjeni su zatvorski sustavi odabranih svjetskih zemalja i uspoređeni s hrvatskim, kako bi se izdvojile ključne karakteristike hrvatskog sustava prema kojima mu se dao odgovarajući naziv. U svijetu se krajem 18. i početkom 19. stoljeća provodila reforma zatvorskog sustava. U Sjedinjenim Američkim Državama razvijaju se i implementiraju pensilvanijski i auburnski zatvorski sustav, a sredinom 19. stoljeća se u Europi razvijaju engleski, irski, bodovni i klasifikacijski progresivni zatvorski sustavi. Reforma zatvorskog sustava u Hrvatskoj je kasnila, tako da se tek tijekom 1870.-ih preuzimaju i implementiraju elementi irskoga sustava. Promjenama zakonodavstva, kao što je bilo ukidanje batine i okova, reguliranje samotnog zatvora, uvođenje uvjetnog otpusta, kazna lišenja slobode počinje se izvršavati u skladu sa shvaćanjem kako se kaznom mora rehabilitirati i kazniti. Doktorskom se disertacijom obrađuje spomenuto razdoblje te se na primjeru zatvora Kraljevskog sudbenog stola u Osijeku analizira funkcioniranje zatvorskog sustava u Hrvatskoj i Slavoniji tijekom druge polovice 19. stoljeća. Rezultat istraživanja pokazao je da je 1878. godine u Hrvatskoj provedena cjelovita zatvorska reforma. Zahvaljujući Marijanu Derenčinu preuzet je progresivni zatvorski sustav irskog tipa. Emil Tauffer bio je zadužen za njegovu implementaciju u kaznionici Lepoglava, čime je službeno počela primjena progresivnog načina zatvaranja. Istraživanje je, također, pokazalo kako su reformom zatvorskog sustava popravljeni uvjeti izdržavanja kazne u zavorima. Postojala su točna i jasna pravila prema kojima se zatvorenika rehabilitirao i kažnjavao. Sistematiziranjem zatvorskih pravila i rekonstrukcijom njihove primjene u zatvorskoj praksi zaokružena je slika funkcioniranja zatvorskog sustava. Modificiranjem irskoga sustava donesena su drugačija pravila prilagođena stanju u Hrvatskoj, zbog čega se razvio u zasebnu vrstu u disertaciji nazvanu hrvatski progresivni zatvorski sustav

Osijek, zatvori, kaznionice, Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, hrvatski progresivni zatvorski sustav, progresivni zatvorski sustavi, pensilvanijski zatvorski sustav, auburnski zatvorski sustav, rehabilitacija, reforme

nije evidentirano