Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 924897

Tko se smíjē i što se smȉjē u vicu: antanaklaza kao model humora


Nikolić, Davor
Tko se smíjē i što se smȉjē u vicu: antanaklaza kao model humora // Humor u svakodnevnoj komunikaciji / Jambrešić Kirin, Renata ; Marković, Jelena ; Marks, Ljiljana ; Polgar, Nataša (ur.).
Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 2018. str. 115-132


Naslov
Tko se smíjē i što se smȉjē u vicu: antanaklaza kao model humora
(Who's Loud and What's Allowed in Joke: Antanaclasis as a Model of Humour)

Autori
Nikolić, Davor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Humor u svakodnevnoj komunikaciji

Urednik/ci
Jambrešić Kirin, Renata ; Marković, Jelena ; Marks, Ljiljana ; Polgar, Nataša

Izdavač
Institut za etnologiju i folkloristiku

Grad
Zagreb

Godina
2018

Raspon stranica
115-132

ISBN
978-953-8089-06-0

Ključne riječi
antanaklaza ; etimološke figure ; homonimija ; polisemija ; vic
(antanaclasis ; etymological figures of speech ; homonymy ; polysemy ; joke)

Sažetak
U suvremenim se retoričkim i stilističkim priručnicima antanaklaza najčešće definira kao ponavljanje riječi različita leksičkog značenja, a istoga podrijetla (npr. izreka Calvina Coolidgea: The business of America is business.) ili ponavljanje homonimnih riječi različita značenja (npr. Prvi put idem na put.). U prvome tipu, koji bi se mogao imenovati polisemijskim, osvješćuju se značenjske razlike u riječima istoga podrijetla ili im se pridaju nova značenja, dok je u drugome, homonimijskome tipu, naglasak često na postizanju humornoga učinka uočavanjem prividnih etimoloških veza. Prvi se tip nerijetko izjednačava sa silepsom ili dijaforom, a drugi s etimološkim figurama paronomastičnog učinka. Ovim se radom želi problematizirati upotreba antanaklaze kao modela humora u vicevima te se nude moguće smjernice za daljnja istraživanja. Polisemija i homonimija u vicevima ne mogu se razumjeti samo iz lingvističke perspektive, zbog čega je bitno uključiti i retorički i folkloristički pristup, odnosno staviti naglasak na krajnji učinak i neposredni kontekst kazivanja. Rad posredno propituje i usmenost kao conditio sine qua non vica s obzirom na homonimni tip antanaklaze koji se, budući da najčešće (kao i u naslovu samoga rada) nije i homofoničan, najbolje realizira u pisanoj inačici.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Filozofski fakultet, Zagreb

Profili:

Avatar Url Davor Nikolić (autor)

Citiraj ovu publikaciju

Nikolić, Davor
Tko se smíjē i što se smȉjē u vicu: antanaklaza kao model humora // Humor u svakodnevnoj komunikaciji / Jambrešić Kirin, Renata ; Marković, Jelena ; Marks, Ljiljana ; Polgar, Nataša (ur.).
Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 2018. str. 115-132
Nikolić, D. (2018) Tko se smíjē i što se smȉjē u vicu: antanaklaza kao model humora. U: Jambrešić Kirin, R., Marković, J., Marks, L. & Polgar, N. (ur.) Humor u svakodnevnoj komunikaciji. Zagreb, Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 115-132.
@inbook{inbook, author = {Nikoli\'{c}, D.}, year = {2018}, pages = {115-132}, keywords = {antanaclasis, etymological figures of speech, homonymy, polysemy, joke}, isbn = {978-953-8089-06-0}, title = {Who's Loud and What's Allowed in Joke: Antanaclasis as a Model of Humour}, keyword = {antanaclasis, etymological figures of speech, homonymy, polysemy, joke}, publisher = {Institut za etnologiju i folkloristiku}, publisherplace = {Zagreb} }