hrvatski

Afekti kod Platona i Hegela. Filozofijska objašnjenja aspekta ovisnosti

Radnja se sastoji iz općeg dijela, uključuje predgovor i uvod, i specifičnog ili glavnog dijela koji ima četiri velike cjeline. Te cjeline opisuju poziciju ovisnosti i ovisnika u različitim mentalnim, duhovnim, emotivnim, savjesnim, spoznajnim i samosvjesnim dimenzijama kroz kontekst kozumiranja sredstava, njegovog razumijevanja i posljedica koje sredstvo čini konzumentu i društvu koje ga je prilagodilo trenutačnoj ovisnosti. U samom predgovoru se naglašava da ovisnost bilo kojeg oblika predstavlja stanje sužene svijesti i dovodi osobu do disfunkcije odnosa, kako sa samim sobom, tako i s okolinom u kojoj participira svoje egzistencijalno i esencijalno postojanje i egzistiranje. Zbog svoga afektivnoga stanja ne može se usmjeriti u pravcu kojeg on i društvo očekuju, a stanje se iskazuje kao gubljenje realne samostalnosti, “biološke” slobode. Žudnja za požudom i nasladom (hedone) ograničava, sputava sve duhovne, psihičke, kognitivne svijesti, ograničava kreativni segment vlastitih mogućnosti u procesu razumijevanja ostvarivanja subjektivnih i objektivnih realizacija ljudskih potencijala. Nadalje, u uvodnom dijelu disertacija definira različite medicinske, i filozofske pristupe tretiranju mentalnih stanja i njihovih uzroka kroz ovisnost, odnosno gubitak unutrašnje slobode. Naglašava da suvremena ovisnost nije samo medicinsko- psihološki problem, ona je i filozofsko- teoretski i praktični problem, posebice ako govorimo i mislimo ovisnost kroz deformiranje mentalnih i duhovnih procesa, uz stvaranje moralnih, pravnih nejasnoća u kontekstu smisla same ovisnosti, kao fenomena koji obilježava ne samo ovisnika, već i samu zajednicu kao širi kontekst stvaranja neslobodnih pojedinaca i grupa u društvu. U ovoj doktorskoj radnji obuhvaćene su sve relevantne činjenice koje kroz znanstvenu i stručnu literaturu naglašavaju potrebu redefiniranja problematike ovisnosti i mentalnih, etičkih, epistemioloških normi i stavio ih u kontekst filozofske metodologije koja će moći poslužiti za gradnju relevantnog sustava i u samom tretmanu ovisnosti. Ovisnost nije samo bolest, ona u sebi skriva i niz drugih dimenzija koje su bitne, a toliko zanemarivane u tretiranju tog kompleksnog društvenog, medicinskog, a posebice filozofskog problema. Glavni dio radnje je podijeljen u četiri velike sustavne i nadovezujuće cjeline. Prva cijelina glavnog dijela nosi povijesno–teoretski, retrospektivni dio i naglašava ulogu duha i predmeta stvari, sredstva kroz procese mišljenja i njegovo tretiranje kroz povijesnu tradiciju, od grčke filozofije pa sve do Kantove i Hegelova koncepta duha i njegova razumijevanja kroz procese samosvijesti. Druga cjelina rada pripada analitičkom eksperimentalnom dijelu, naglašava problematiku i gubitak unutrašnje slobode kroz određena sredstva koja imaju jaku biokemijsku instinktivnu, nagonsku dinamiku i podijeljena je u više podcjelina. U tom dijelu radnja razlaže teoretski i praktički „antomiju ovisnosti“ kroz sustavno filozofsko-teoretsko argumentiranje, dijalektičkom metodom i diskurzivnom analizom u duhu Hegelove fenomenologije duha i Platonovih dijaloga. Iznoseći sustavni koncept tretiranja samog ovisnika, ovisničke problematike, oporavka, apstinencije, bolesti, i same znanstvene definicije ovisnosti koja je determinirana kao bolest mozga, suprotno toj tezi radnja naglašava potrebu smislenosti obrazovanja ovisničkog duha kroz sredstvo i njegovu dekonstrukciju iz besmisla u smisao, kroz metodologiju filozofskog sustava. Glavni dio rada izlazi iz unutrašnje dinamike ovisnika i ovisnosti kroz sredstvo te ga prati kroz problematiku njegovih sloboda u zajednici, teoriju ljudskih prava u biti ovisan ili neslobodan, obrazlaže na koje načine u kontekstu promjene paradigme pojma ovisnosti treba mijenjati tehničko-znanstvene koncepte koji na razne načine prate ovisnika u društvu. Četvrti dio glavne cijeline slijedi kontekst disertacije Hegelove Fenomenologije duha i Platonovih dijaloga o nasladi, iluziji, prividu kroz fenomen „novih ovisnosti“ ili nesupstancijalnih koje nastaju u kontekstu prekomjerne vizualizacije i potrebe da se vlastiti besmisao postojanja ostvaruje kroz kompulzivnu igru koja naglašava iluzionističke, fikcijske, asocijativne, instinktivne manipulativne osobine duha u cilju ostvarivanja egocentričnih blaženstava. Današnja mentalna mapa čovjeka koji svoje potrebe za znanjem, lijepim iščitava kroz pluralizam interneta i visokotehničko - estetske igrice koje izazivaju afekt (strast), žudnju prema lijepome i sasvim drukčijim svjetovima za razliku od svijeta u kojem pojedinac ili grupa živi u realnom svijetu, napetosti, nesigurnosti, egzistencijalne uskraćenosti. Bijeg u ovisnost bez opipljivog, materijalnog, biokemijskog sredstva otvorio je nove dimenzije u razumijevanju ovisnosti bilo koje vrste, kao stanje bez smisla, a onda iza toga može deducirati sve ono što definira ovisnost kao kroničnu recidivirajuću bolest mozga. Cijela doktorska radnja od predgovora do završetka prožeta je činjenicama i dokazima da je ovisnost stanje ugode i da ugoda ne može biti bolest, posljedice ugode mogu biti fizičke i psihičke bolesti, ugoda ili neugoda su pitanje čovjekova smisla ili besmisla da se konstantno bude sretan i isključen iz odgovornosti realnog svijeta.

ovisnost., afekti., sloboda., samosvijest., ugoda., smisao., duh

nije evidentirano