hrvatski

Autarkičnost vojnokrajiškog sustava u opusu Franza Vaničeka

Autarkičnost vojnokrajiškog sustava u opusu Franza Vaničeka Autarkičnost vojnokrajiškog sustava predstavlja jednu od središnjih tema povijesti habsburške Vojne krajine. Cjelokupna ideja postojanja i održivosti vojnokrajiš-kog sustava počivala je zapravo na vlastitoj autarkičnosti (samodostatnosti). Ona je bila moguća jer je glavni čimbenik toga sustava bio seljak–vojnik, a u seljačkom je mentalitetu predmodernog društva postojala stalna težnja k uspostavljanju samoodrživosti. Habsburške vojne vlasti taj su mentalitet znale prepoznati i iskoristiti. Seljaku–vojniku njegova je vojna služba plaćena zemljom koju je on kao leno mogao obrađivati. Seljak–vojnik u takvom je sustavu osjećao sigurnost jer je imao osigurano imanje. Iako je vojno uređenje u osnovi bilo vrlo strogo, ono je seljaku davalo socijalnu sigurnost koju drugi seljaci, pa ni mnogi građani, tada nisu imali.O autarkičnosti vojnokrajiškog sustava pisali su mnogi povjesničari Vojne krajine, ali ne onoliko koliko bi se moglo očekivati. Razlog leži u činjenici da je vojnokrajiška historiogra fija u početku najveću pažnju posvećivala vojnoj funkcionalnosti vojnokrajiškog sustava. Tek sredinom 20. stoljeća, pod utjecajem širenja socijalne povijesti, počinje veći interes za proučavanje Vojne krajine kao društva i za prou čavanje socijalnih i ekonomskodemografskih odnosa u njemu. Franz Vaniček, kao pionir vojnokrajiške historiografije, pripada vremenu kada historiografija još nije znala, a nije niti pokušavala artikulirati takve teme. Pa ipak, njegovo pisanje o Vojnoj krajini pomoglo je afirmiranju teme autarkičnosti vojnokrajiškog sustava, prvenstveno kroz objavljivanje brojnih odredbi koje su ključne za razumijevanje ideje samodostatnosti života seljaka–vojnika, ali i čitavog vojnokrajiškog sustava.

autarki čnost, Hrvatsko–slavonska vojna krajina, vojnik–seljak, Franz Vaniček

nije evidentirano