hrvatski

Izvan kanona : o parodijskim i satiričnim spjevovima Antuna Gleđevića i Marina Zlatarića

U radu se polazi od pretpostavke da se parodija, travestija i satira, kao tekstovi s naglašenom intertekstualnom relacijom, ostvaruju ponajprije u književno zrelim, razvijenijim sredinama, a takva je sredina u kontekstu hrvatskoga ranonovovjekovlja bio samo Dubrovnik. Na primjeru spjevova Avdijenca, Prskanja i Prodece Antuna Gleđevića, koji su nastali početkom 18. stoljeća, i spjeva Marina Zlatarića Pisaocu ružne Periegesi s početka 19. stoljeća, utvrđuje se da se parodijski i travestijski i burleskni postupci, mjestimice vješto kombiniraju, i to u funkciji satiričkoga napada na stvarne osobe, no ukupan dojam nije estetski relevantan. Zaključuje se da u dubrovačkoj književnosti 18. stoljeća, u kojoj više nije bilo velikih autora, tema ni žanrova, nisu mogli nastati ni estetski zahtjevniji tekstovi koji ih parodiraju ili travestiraju.

Antun Gleđević, Marin Zlatarić, parodija, travestija, burleska, satira, intertekstualnost (hipertekstualnost)

nije evidentirano