hrvatski

Adhezija bakterija na polielektrolitne višeslojeve

Polielektrolitni višeslojevi su površinske presvlake koje nastaju naizmjeničnom adsorpcijom pozitivno i negativno nabijenih polielektrolita (polikationa i polianiona) na čvrstu površinu. Kod procesa stvaranja polielektrolitnih višeslojeva iznimno je značajan utjecaj različitih eksperimentalnih parametara kao što su npr. ionska jakost, vrsta dodanog elektrolita i pH. Odgovori na neka još uvijek otvorena pitanja vezana uz nastajanje i svojstva polielektrolitnih višeslojeva mogu se pronaći i u istraživanjima polielektrolita u otopini i polielektrolitnih kompleksa. Uz fundamentalna istraživanja, polielektrolitni višeslojevi posljednjih se godina sve intenzivnije istražuju i zbog njihove potencijalne primjene u industriji, medicini i biotehnologiji. Adsorpcija bioloških (proteini, bakterije) ili biomimetičkih struktura na neki umjetni materijal može omogućiti dodatni razvoj u području istraživanja bioosjetljivih površina, inženjeringu tkiva i dopremi lijekova. Pojedini višeslojevi već su uspješno korišteni kao biokompatibilne presvlake koje sprječavaju stvaranje ugrušaka u umjetnim krvnim žilama i stentovima ili kao površine koje omogućuju rast stanica stijenki krvnih žila oko sintetičkih implantanata. Također, velika pozornost se pridaje dizajnu tzv. antibakterijskih višeslojeva kojima bi se inhibirala adhezija bakterija. Pokazano je [6] na primjeru adhezije bakterije Pseudomonas aeruginosa na višesloj poli(alilamonijev) klorid/natrijev poli(stirensulfonat) da adhezija bakterija prvenstveno ovisi o naboju površine. U slučaju višeslojeva kod kojih je posljednji sloj bio pozitivno nabijen adhezija je bila znatno jače izražena nego u slučaju kad je posljednji sloj bio negativno nabijen. Utjecaj hrapavosti površine i hidrofobnosti bio je manje izražen.

Adhezija ; bakterije ; polielektrolitni višeslojevi

nije evidentirano