hrvatski

O književnoj kritici kao žanru danas i u dubrovačkom almanahu iz sredine 19. stoljeća ("Dubrovnik cviet narodnog knjižtva, Zagreb 1852.)

Svako temetiziranje književnokritičkog diskurza u suvremenom kontekstu svjedoči o vremenu getoizacije i sumraka današnje književne kritike. Književna kritika definitivno je izgubila svoju moć afirmacije autora i oblikovanja književne i kulturne scene te se u svijetu brzine i površnosti svela na promotivnu informaciju o izlasku knjige iz tiska. Time je izgubila i mogućnost obrazlaganja kao svog temeljnog postupka te se pred politikom povlači u časopise, a vrjednosnom sudu književne kritike ne ide u prilog ni predrasuda o kritičarima kao nerealiziranim (ili lošim) piscima. Ilustrativno je stoga današnjem položaju književne kritike suprotstaviti nastojanja jednog od urednika prvog književnog časopisa na hrvatskom jeziku u Dubrovniku (Dubrovnik cviet narodnog književstva (knjižtva), Dubrovnik – Zagreb (1849. – 1852.) Matije Bana koji u svom tekstu „Književno razsudjivanje“ piše o potrebi ozbiljne i utemeljene književne kritike, o moralnoj odgovornosti kritičara, prijeko potrebnom osjećaju samokritičnosti i pogubnosti uvjerenja o vlastitoj nepogrešivosti. Također ističe potrebu neovisnosti književnosti, književnika i kritičara od politike, a kritičara vidi kao moderatora književnih kretanja.

književnokritički diskurz, književna kritika, časopisi, dijaloški karakter književnosti, Dubrovnik 19. stoljeća

nije evidentirano