hrvatski

Centri za tražitelje azila kao rizični objekti: slučaj Stubičke Slatine

U radu se govori o otporima lokalnih zajednica izgradnji objekata za pomoć ljudima. To su objekti u kojima se obavlja dobrovoljna rehabilitacija korisnika koja ovisno o njihovim potrebama može biti zdravstvena, pravna ili sigurnosna. Najčešci primjeri takvih objekata, a kod čije se izgradnje javlja otpor lokalnog stanovništva su ustanove za ovisnike, HIV-pozitivne, skloništa za beskućnike, žrtve obiteljskog nasilja. Korisnici tih objekata najcešce su stigmatizirane društvene grupe, a u ovom se radu koristi primjer tražitelja azila i centara za tražitelje azila. Postavlja se hipoteza da je sve veći broj takvih otpora rezultat porasta dvije postmaterijalističke vrijednosti: utjecaja građana na odlučivanje i «humaniziranja društva» tj. porasta brige za ugrožene društvene grupe. Analiziran je slučaja prosvjeda protiv izgradnje centra za tražitelje azila u naselju Stubička Slatina iz 2004. godine kao jedan od prvih vecih otpora izgradnji objekata za pomoć ljudima u Hrvatskoj. Provedeno je pilot-istraživanje kako bi se uočili problemi otpora takvoj izgradnji. Korištene metode istraživanja su anketa na slučajnom uzorku od 31 ispitanika s područja grada Oroslavja, a kojem pripada naselje Stubička Slatina, polustrukturirani intervjui s organizatorima protesta, te analiza izjava podupiratelja izgradnje centra za tražitelje azila tj. predstavnika MUP-a i nevladinih organizacija. Koristi se pojam NIMBY-argumentacije kad je otpor usmjeren na gradnju u vlastitoj zajednici, dok se za gradnju istog objekta drugdje nema prigovora. Kod NIMBY-argumentacije percipirane štete se odnose na gubitak ili smanjenje cijene zemljišta i opterećenje lokalne infrastrukture. Uvodi se pojam upozoravanja na «humane rizike» kod kojeg je argumentacija usmjerena na percipirane sigurnosne i zdravstvene štete koje korisnici objekata mogu prouzročiti lokalnom stanovništvu. Rezultati istraživanja ukazuju da se može govoriti o korištenju NIMBY-argumentacije kod organizatora prosvjeda, dok lokalno stanovništvo više koristi upozoravanje na «humane rizike». Prosvjedi protiv gradnje su bili uzrokovani i strahom od stranaca i percepcijom «humanih rizika», ali i strahom od promjene karakteristične za ruralne sredine. Ukazuje se na potrebu razlikovanja tradicionalizma i ksenofobije kao osnovnih motivacija prosvjeda.

centri za tražitelje azila, civilno društvo, «humani rizici», ksenofobija, NIMBY-argumentacija, percepcija rizika, tradicionalizam

nije evidentirano