hrvatski

Mogućnosti unapređenja socijalne politike u smanjivanju siromaštva djece : perspektiva ključnih dionika

Polazeći od analize koja je pokazala raskorak između smjernica Europske unije, nacionalnih strategija i programa socijalne politike te konkretnih postignuća u suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti djece u Hrvatskoj, cilj ovog rada bio je produbiti razumijevanje okolnosti koje pridonose ili otežavaju djelotvornost socijalne politike u borbi protiv siromaštva djece te mogućnosti unapređenja društvenog djelovanja u ovom području. U istraživanju je sudjelovalo 13 ključnih dionika namjerno izabranih s obzirom na očekivanu kompetentnost za temu i iskustvo: 7 dužnosnika ili visoko pozicioniranih stručnjaka na razini državnih tijela ili razini tijela lokalne uprave i samouprave, 3 čelne osobe uglednih udruga i 3 nezavisna eksperta. Podaci su prikupljeni metodom polustrukturiranog intervjua. Analiza je pokazala da postoji visoko slaganje ključnih dionika oko nedostatka suštinskog (političkog i društvenog) interesa za siromaštvo djece i neuspješnosti socijalne politike u smanjivanju siromaštva djece te je naglašena potreba promjene socioekonomskog okruženja, strateškog okvira, postojećih javnopolitičkih praksi, kao i potreba za društveno odgovornim djelovanjem te preuzimanjem odgovornosti svih društvenih dionika u prevenciji i smanjivanju siromaštva djece. Nalazi su raspravljeni u sedam ključnih točaka. Prva se odnosi na nužnost sagledavanja siromaštva iz perspektive prava djeteta i promicanja dobrobiti djece. Nakon kritičkog osvrta na pokazatelje neuspješnosti socijalnih politika u suzbijanu siromaštva djece, posebice izostanka multidimenzionalnog i sveobuhvatnog pristupa rješavanju problema siromaštva djece, zastupamo integrirani nasuprot fragmentiranom pristupu siromaštvu djece. Posebna pozornost je posvećena ključnoj ulozi države i nužnosti odmicanja od diskursa zlouporaba socijalnih prava prema preusmjeravanju fokusa na važnost ranih ulaganja i preventivnih programa. S tim je povezano i zagovaranje preventivne uloge odgojno-obrazovnih institucija koje bi trebale čim prije prihvati svoj dio odgovornosti, kao i jačanje uloge organizacija civilnog društva u prevenciji i olakšavanju siromaštva djece. Kao posljednje naglašena je nužnost sustavnih evaluacija postojećih socijalnih politika i djelovanje na svim razinama utemeljeno na podacima i znanstvenim spoznajama. Zaključno je naglašena i prilika aktualne Vlade RH da preokrene nepovoljne trendove i razvije integrirani pristup siromaštvu djece.

djelotvornost socijalne politike u smanjivanju siromaštva djece ; integrirani vs. fragmentirani pristup siromaštvu djece ; ugroženost prava siromašne djece ; rana ulaganja u djecu

nije evidentirano