hrvatski

Javne agencije - u potrazi za reformom

Agencije kao vrsta upravnih organizacija dulje su već poznate kao potencijalno učinkovite u rješavanju javnih problema i obavljanju javnih zadataka, a istodobno tretirane kao potencijalna prijetnja demokratskom legitimitetu i političkoj odgovornosti, uz negativne implikacije na javne rashode. Od neomenadžerske revolucije iz državne uprave izdvojene upravne organizacije sa širokim repertoarom javnih ovlasti dio su arsenala instrumenata koji bi trebali povećati učinkovitost, fleksibilizirati javnu upravu, dovesti do veće stručnosti i manje politizacije, uz dugoročne uštede. Međutim, s financijskom i fiskalnom krizom prije desetak godina problemi upravljanja agencijama, na razini modela i unutar sustava, shvaćeni su kao jedan od izvora nesigurnosti i pretjerane javne potrošnje, bez jasnih linija odgovornosti i uz bujanje negativnih pojava, od sukoba interesa do nedovoljne transparentnosti. Stoga su europske države, pa i Europska unija posegnule za reformom sustava agencija želeći, u krajnjoj liniji, povećati odgovornost i efikasnost te vratiti povjerenje građana, i osobito korisnika, u institucije. Broj agencija različitih naziva, statusa i institucionalnih obilježja i u Hrvatskoj buja posljednjih petnaestak godina, u vremenu koje se poklapa s europeizacijom, ali i modernizacijom i tranzicijom. Sedamdesetak organizacija zaduženo je za provedbu politika i implementaciju propisa, raspodjelu sredstava, pružanje usluga, prikupljanje informacija te njihovu analizu i distribuciju, za koordinaciju unutar sustava i slično. Situacija se odražava i na lokalnu razinu, s brojnim regionalnim razvojnim, energetskim i sličnim agencijama. Ipak, one ne čine koherentnu cjelinu, s jasnim pravnim okvirom koji bi unio reda u osnivanje, upravljanje i rezultate. Uza to, stvara se dojam da resorna ministarstva zadržavaju nedovoljnu kontrolu nad izvršnim agencijama, dok neovisni regulatori uglavnom autonomno djeluju svaki u svojoj sferi i daleko od javnosti. Javna percepcija agencija vjerojatno je najnegativniji dio percepcije javnog sektora, tim više jer nisu izrasle iz neposrednog demokratskog izbora vodstva. Uz povremene pokušaje uređivanja sustava na državnoj razini ukidanjem i spajanjem, kao što je to bilo 2010./2011., trend stvaranja (ali i spajanja i razdvajanja) i dalje ne jenjava, uz neprestanu prijetnju njihovoj egzistenciji koju stvara pravna nesigurnost vezana uz njihov status. Svrha ovog, 13. foruma jest rasvijetliti karakter i ulogu agencija kao posebne vrste upravnih organizacija te moguće pravce reforme trenutno neuređenog modela kakav je implementiran u Hrvatskoj. U tom smislu posebno se razmatraju specifičnosti agencija, elementi njihove neovisnosti, načini ostvarivanja odgovornosti kao i nuspojave koje stvaraju ako model nije kreiran s mjerom i razlogom. Jesu li one zaista strane našem ustavnopravnom poretku? Što su pokazale ekonomske analize učinkovitosti i efikasnosti agencija? Kakav je odnos između agencija i upravnih sudova? Kakav je utjecaj Europske unije na razvoj agencija i zahtjevi koji se postavljaju pred upravni sustav? Kako su druge europske države pristupile problemu reforme agencija i što možemo naučiti iz njihova iskustva? Na 13. forumu za javnu upravu pod naslovom Javne agencije: u potrazi za reformom, održanom u Zagrebu 12. travnja 2017. godine, izlagali su doc. dr. sc. Nikola Popović (Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti) na temu Neovisni regulatori: kako osigurati učinkovitost i odgovornost? te doc. dr. sc. Anamarija Musa (Povjerenica za informiranje / Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu) na temu Kakva reforma sustava agencija? Kao pozvani diskutanti, u raspravi koju je moderirala Nives Miošić, sudjelovali su prof. dr. sc. Ivan Koprić (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu / predsjednik Instituta za javnu upravu), dr. sc. Dubravka Jurlina Alibegović (Ekonomski institut, Zagreb) te izv. prof. dr. sc. Frane Staničić (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu) kao i brojni stručnjaci i predstavnici agencija. Sažetak rasprave izradila je doc. dr. sc. Jasmina Džinić (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu).

agencije, učinkovitost, transparentnost, odgovornost, reforma javne uprave

nije evidentirano