hrvatski

Muzealizacija slavonskoga dijalekta

Slavonski dijalekt, dijalekt štokavskoga narječja, arhaičnim osobinama svojih očuvanih govora još uvijek ostvaruje živu vezu s najstarijim hrvatskim jezičnim razdobljima, koja svakim danom slabi uslijed jezičnih i izvanjezičnih razloga te stoga zahtjeva posebnu pozornost i pomnu skrb na svim razinama. Urgentna je potreba pribjegavanja i prakticiranja različitih strategija (o)čuvanja od izumiranja i zaborava ugroženoga slavonskog dijalekta ili popularno nazvanih šokačkih govora/idioma kako bismo što više građe skupili, deponirali, tekstualno zabilježili, lingvistički dokumentirali i elektronički konzervirali te muzealizirali dok još živi izvorni govornici održavaju govornu diversifikaciju na terenu. Muzealizacija podrazumijeva proces pamćenja i mjesto čuvanja kao temporalnu heterotopiju, otpornu zaboravu, gdje možemo smjestiti i akumulirati građu, zaštititi od propadanja i čuvati slavonski dijalekt jer obveza je svih nas, ponajviše jezikoslovaca i umjetnika riječi, osigurati budućim naraštajima dragocjeni, a pouzdani poklad što većega dijela bogate hrvatske jezične baštine. Cilj je skrenuti pozornost na intenziviranje potrebe institucionalne zaštite slavonskoga dijalekta kao nematerijalne baštine, njegova dokumentiranja, konzerviranja, opisivanja, istraživanja i proučavanja u znanosti, poučavanja i kreativnoga izražavanja u nastavi, i spremanja i stvaralačkog oblikovanja u književnosti, filmskoj i scenskoj umjetnosti, korištenja u medijima i manifestacijama tradicijske kulture te napose čuvanja i njegovanja u interpersonalnoj komunikaciji unutar obitelji i uže zajednice. Uz navedene potrebe, na kulturnoj i znanstvenoj manifestaciji Šokačkoj riči, što se održava u Vinkovcima svake godine počevši 2003., nametnulo se još propitivanje statusa štokavske dijalektalne književnosti, napose staroštokavske, dijalektalne (vernakularne) stilistike, etnolingvistike i drugih disciplina.

slavonski dijalekt, muzealizacija, dokumentiranje jezika/govora

nije evidentirano