hrvatski

Tradicijska Slavonija u književnom i etnografskom diskursu Josipa Lovretića (1865. - 1948.)

Glavna je motivacija tekstualnoga rada Josipa Lovretića bilo spašavanje od zaborava materijalne i nematerijalne baštine tradicijske Slavonije zbog čega je koristio tehnike čuvanja, spremanja i uskladištenja etnograđe u etnografske i književne tekstove s osloncem na blagodati kulture pamćenja te zahvaljujući sposobnosti literature da bude prostor pamćenja i interpretacije tradicijskoga života i kulture. U članku se razmatra zašto se Josip Lovretić uz etnografski diskurs priklonio književnom diskursu te beletrizirao i literarizirao tradicijski život i kulturu sela vinkovačkoga kraja s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Budući da za književnika nije bio primarno predestiniran, književnost mu je kao odličnom poznavatelju i osviještenom čuvaru materijalne i nematerijalne baštine bila ancilla etnografije. Usporedbenim čitanjem njegove seoske novelistike i etnozapisa, došlo se do spoznaja o prednostima književnoga diskursa zbog čega ga je privilegirao u svojemu projektu zaštite kulturnih dobara.

Josip Lovretić ; Slavonija ; tradicijski život i kultura ; etnozapisi ; književni diskurs ; seoska novelistika ; književno pamćenje

nije evidentirano