hrvatski

Književnohistoriografski hod slavonskom šumom

Korpus interpretiranih poetološki i žanrovski heterogenih književnih tekstova nastao je u vremenskom rasponu od 1762. do 1911.: Sveta Rožalija Antuna Kanižlića (1759./1780.), Satir iliti divji čovik Matije Antuna Relkovića (1762.), Jesenski plodovi Matije Petra Katančića (1791.), Kolo gora Ota Šiakovića (1851./1862.), Slavonska šuma Josipa Kozarca (1888.), Jankovo ljetovanje Franje Cirakija (1905.), Rasap Josipa Kosora (1906.), Đuka Begović Ivana Kozarca (1911.), a referira se na konkretne geografski determinirane šumske predjele u Slavoniji. Nizinski šumski predjeli analizirani su kao književni krajolici u koje su navedeni pisci upisali različita subjektivna i društveno uvjetovana značenja, vrijednosti, emocije, empirijska znanja te svjetonazorna opredjeljenja. Semantizacija šume kao dominantnoga prirodnoga površinskog pokrova promatrana je unutar iskustva prirode i iskustva kulture i društva te je utvrđen stupanj njezine referencije na izvanknjiževnu zbilju u rasponu od prirodnoga preko kultiviranoga do kulturnoga/književnoga prostora. Cilj je rada šumu definirati i interpretirati kao književni krajolik u dijakronijskom nizu te utvrditi da je složen entitet, koji svoju kompleksnost pokazuje mnogolikošću i slojevitošću. Korištenjem postignuća kulturne i književne geografije, ponajprije kvalitativne analize, šumski smo krajolik na navedenu korpusu opisali, interpretirali i usustavili te zaključno pokazali da su njegove reprezentacije povijesne te ovisne o književnoevolutivnim tendencijama.

šuma, prirodni krajolik, književni prostor, poetika, svjetonazor

nije evidentirano