hrvatski

Mletačka crkva i samostan San Lorenzo u oporučnim spisima hrvatskih iseljenika (15.–17. stoljeće)

Rad je zasnovan na proučavanju izvornog gradiva iz Archivio di Stato di Venezia, ponajprije na oporučnim spisima hrvatskih iseljenika pohranjenih u sklopu fondova Notarile testamenti i Corporazioni religiose soppresse. U središtu istraživanja je odnos hrvatskih iseljenika s uglednom mletačkom crkvom i benediktinskim samostanom San Lorenzo, smještenim u predjelu Castello, mjestu najučestalijeg useljavanja nemletačkih nacionalnih skupina. Vremenski je okvir istraživanja razdoblje od 15. do 17. stoljeća, a slijedom podataka iz oporuka donose se, u prvome dijelu rada, opći podaci (spol, podrijetlo, zanimanja, mjesta stanovanja, gospodarske mogućnosti i drugo) o Hrvatima koji su na bilo koji način bili povezani s rečenom benediktinskom ustanovom. U središnjem dijelu rada raščlanjuju se konkretni podaci sadržani u oporukama: crkva San Lorenzo kao mjesto pokopa iseljenika i mjesto služenja misa zadušnica njima u spomen ; legati benediktinskim redovnicama, kao i primjeri kada su svećenici i redovnice istoga samostana zabilježeni kao izvršitelji oporuka hrvatskih iseljenika. U završnome dijelu rada neke se oporuke, radi obilja svojih podataka vezanih uz ovu problematiku – razmatraju zasebno. Rad teži prikazati jedan od segmenata iz vjerskog života i religioznosti Hrvata kojima je Venecija postala drugom domovinom, kao i ukazati na još jednu poveznicu u kontekstu bogatih i nikada dovoljno istraženih hrvatsko-mletačkih odnosa u prošlosti.

migracije ; Mleci ; crkva i samostan San Lorenzo ; oporuke ; povijest kasnog srednjeg i ranog novog vijeka ; crkvena povijest

nije evidentirano