hrvatski

KAROLINA Od Pillerovog paromlinskog društva, Karoline, SLOBODE do Kraš grupe

KAROLINA Od Pillerovog paromlinskog društva, Karoline, SLOBODE do Kraš grupe Jačanje i širenje trgovačkih veza Osijeka i susjednih zemalja utjecalo je da su pojedini njemački trgovci i obrtnici dolazili u grad na Dravi poslom, ali i s kapitalom, i trajno se ovdje naselili. Tako su se među građanima Osijeka u 19. stoljeću našli članovi njemačke obitelji Piller, koji su ostavili traga u gospodarskom, kulturnom i društvenom životu grada. Stjepan Piller (1861. – 1925.), osnivač Karoline, uključio se relativno rano u gospodarski život Osijeka. Budući da je njegov pokojni otac Ladislav uspješno vodio gostionicu njegovo uspješno poduzetničko bavljenje trgovinom, kao glavnim zanimanjem, svrstalo ga je krajem 19. i početkom 20. stoljeća u imućniji sloj Osječana. Uspješno je razvio posao pa je u Donjem gradu krajem studenoga 1891. kupio zemljište na kojem je 1898. izgradio paromlin koji je nazvao, prema supruzi i kćeri, Karolina, a potom i tvornički kompleks. Početkom srpnja 1912. adaptirao je paromlin i kapital uložio u mlinsku industriju. O povezanosti gospodarskih djelatnosti obitelji Piller govori podatak da je tvrtka Stjepan Piller i sinovi / Stefan Piller und Söhne registrirana 28. veljače 1920. kao Poduzeće za tjeranje mlinske industrije i tjeranje gostioničarskog obrta u Osijeku. Vlasnici tvrtke su Stjepan Piller (osnivač Karoline), te njegovi sinovi Ladislav (1891. – 1960.) i Stjepan, stariji (1886. – 1945.), koji nakon očeve smrti nastavlja uspješno razvijati mlinarsku industriju. Stoga je 1922. izradio u Donjem gradu jednokatnu tvornicu keksa. Te je godine provedena i nadogradnja Karolina paromlina pa je poduzeće registrirao kao: Paromlin, Tvornica tjestenina, biskvita i keksa KAROLINA Stjepan Piller i sinovi. U tvornici su se na dvije proizvodne linije proizvodile sve vrste keksa, desertno pecivo i vafle, te dvopek. Budući da je krajem 1926. Karolina proširila proizvodnju na oblatne i vafle izgrađena je sljedeće godine nova tvornička prostorija u koju su smještene novonabavljene dvije vafel peći za proizvodnju oblatni. Proširenje proizvodnje osnažilo je tvornički kapital pa je Stjepan Piller (stariji) podnio zahtjev za konstituiranje dioničkog društva što je i potvrđeno 28. prosinca 1927. Godine 1933. paromlin je izdvojen iz Karoline i od te godine tvornica posluje pod novim imenom: Karolina tvornica biskvita i keksa, Stjepan Piller d. d. u Osijeku. Budući da je početkom 1936. upravitelj Stjepan Piller, stariji, preuzeo knjigovodstvo poslovodstvo tvrtke povjereno je njegovom sinu Stjepanu Pilleru, mlađem (1914. – 1946.), članu Ravnateljstva. Uz njega su tvornicom rukovodili Stjepanov 4 godine mlađi brat Antun i njihova majka Marija. Izbijanjem Drugoga svjetskoga rata za proizvodnju je bilo taško nabaviti sirovine i tvoriva, a očit je bio i manjak stručne radne snage. Sve je to utjecalo da se vodstvo poduzeća usmjerilo i na novo polje rada, tj. proizvodnju pekmeza i marmelade. Unatoč ratnim poteškoćama rezultati su bili zadovoljavajući u proizvodnji keksa i tjestenine. Nakon završetka rata opća privredna struktura poslijeratne Jugoslavije pogodovala je nastanku centralizma. Prvotna obnova te potom izgradnja socijalističkoga društvenog uređenja nužno je zahtijevala uvođenje sistema narodne vlasti te razvlašćivanje svih nositelja kapitala, često pod krinkom suradnje s okupatorom, i tako u gospodarstvu ostvarila proces likvidacije svih oblika privatnoga vlasništva. U lipnju 1945. donesen je Zakon o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije te je posebnim člankom toga Zakona propisan i postupak konfiskacije imovine njemačkih državljana, tj. osoba njemačke narodnosti. Da se postupak može provesti, trebalo je vlasnike i osuditi. Stoga je proveden sudski proces U ime naroda Jugoslavije koji je Stjepana osudio na smrt, a Antuna i Mariju na višegodišnju robiju. Potom je postupak konfiskacije njihove imovine i dionica krenuo vrlo brzo ; tvrtka Karolina, tvornica keksa Stjepan Piller d. d. brisana je početkom 1947. kada je u registar upisana SLOBODA, tvornica keksa, tjestenine i marmelade. Poslovala je na istoj prijeratnoj adresi i proizvodila je kekse i tjesteninu. Od 30. svibnja 1955. poduzeće mijenja naziv u SLOBODA, tvornica keksa, vafel proizvoda i kruha. Tvornica je proizvodila keks i kruh, te pecivo, a u svojim prodavaonicama prodavala keks, kruh, pecivo i mliječne proizvode. Dvije godine potom proradile su linija glaziranja i linija čokoladiranja. Prateći privredna zbivanja od proljeća do ljeta 1959. u krugu SLOBODE u Miljanovićevoj (današnjoj Huttlerovoj) ulici izgrađen je novi pogon – Industrijska slastičarna, koja je proizvodila čajno pecivo, kokos-pusle, piškote, doboš-torte, anis-pusle i slične proizvode. Budući da je postojeća proizvodnja tražila proširenja i ulaganja bilo je očito početkom šezdesetih godina 20. stoljeća da se to ne može ostvariti na postojećoj / staroj lokaciji pa su uzeti kratkoročni godišnji i mjesečni krediti te je na Zelenom polju započela izgradnja nove pogonske hale sa svim pratećim nusprostorijama, koja je izgrađena 1963. godine. U novom pogonu s najsuvremenijom tehnikom i tehnologijom proizvodnje keksa, vafel proizvoda, slanih pereca i koktel peciva proširen je i proizvodni asortiman sa slanim štapićima Bobi, a postavljena je i moderna linija za proizvodnju vafla i tri velika automata za pečenje oblatni. Tako je omogućeno daljnje povećanje proizvodnje vafel proizvoda kao što je JADRO proizvod. Od sredine veljače 1965. tvornica se naziva SLOBODA, tvornica keksa i kruha – Osijek. Dvije godine potom završena su ulaganja u izgradnju remontne radionice i provedena je 3 etape proširenja pogonske hale, koja je u konačnici imala novi proizvodni prostor od 1.420 m3. Tijekom 1968. ubrzano je tekla izgradnja nove hale na Zelenom polju, a u staroj hali ostali su vafel automati, linije slanice sa rezervnim prostorom za daljnje proširenje vafla i slanica. Od te godine uvođenjem u proizvodnju visokoautomatiziranih linija, a posebice automata za pakiranje keksa i vafla, postignuti su na tom polju izvanredni rezultati. Početkom 1969. je završena izgradnja hale na kat. U posljednjim mjesecima te godine nabavljeno je postrojenje za vafel proizvode i slanice što je bilo potrebno za povećanje proizvodnje i omogućavanje redovnog održavanja postojećeg kapaciteta. Na početku te godine proizvodnja kruha i peciva nije zadovoljavala jer se provodila rekonstrukcija Centralnog pogona pekare u Miljanovićevoj ulici (današnja Huttlerova) koji je do kraja godine adaptiran u modernu pekaru od oko 2.000 m2. Budući da je SLOBODA investirala u nove linije u proizvodnji keksa, te značajno uložila u rekonstrukcije i modernizacije, sve je to utjecalo da se u svojoj privrednoj grani sedamdesetih godina 20. stoljeća sa svojom proizvodnjom u cijelosti (keksarstvo i pekarstvo) nalazila na 1. mjestu u državi. Takovo kretanje proizvodnje prvenstveno je uvjetovalo tržište, odnosno proizvodnju slobodinih proizvodima, posebice BOBI–slanih štapića, TORTE NAPOLITANA, JADRO desert i MOTO keks. Osamdesete godine 20. stoljeća obilježile su izgradnju novog regalnog skladišta, slijedio je nastavak ulaganja u proizvodnju i kupovinu novih linija, te preseljenje Pogona Slastičarne iz Tvrđe na Zeleno polje. U tim godinama se i nadalje osjećao nedostatak pojedinih sirovina i repromaterijala za kontinuiranu proizvodnju (mlijeko u prahu, kikiriki za flips, maslac, škrob, kukuruz itd.), te nedostatak rezervnih dijelova i sigurnih energetskih izvora. I pozitivna kretanja nisu bila zadovoljavajuća, a na to su presudno utjecale ozbiljne teškoće s nenaplaćenim potraživanjima, odnosno duži rokovi naplate od kupaca. Unatoč teškoćama u proizvodnji, na državnoj se razini u pojedinim grupama proizvoda SLOBODA nalazila među vodećim radnim organizacijama. U proizvodnji vafel nečokoladiranih proizvoda i vafel čokoladiranih proizvoda SLOBODA je imala 2. mjesto iza Tvornice keksa Josip Kraš. Početak devedesetih godina 20 stoljeća označio je prijelomno povijesno razdoblje. Hrvatska čini povijesni korak – postaje samostalna i suverena, ali ulazi i u razdoblje kada će biti izvrgnuta brutalnim intervencijama i agresiji JNA. Stalni topnički napadi na Osijek od srpnja 1991. do siječnja 1992. bili su prožeti učestalim zračnim uzbunama i bombardiranjima grada. Prvi na udaru neprijateljskog razaranja kao osnovna meta bili su gospodarski objekti. Trebalo je uništiti ekonomsku snagu na kojoj je počivala obrana grada na Dravi. U listopadu 1991., u vrijeme najžešćih napada, u SLOBODI se prešlo na ratnu minimalnu proizvodnju najpotrebnijih prehrambenih proizvoda. Zbog nemogućih ratnih uvjeta krajem toga mjeseca obustavljena je proizvodnja, koja je obnovljena 15. siječnja sljedeće godine, i to unatoč ratnim razaranjima i padu više od 500 ubojitih projektila. Nastupom mirnodopskih prilika Društveno poduzeće SLOBODA tvornica keksa i kruha Osijek je vlastitim snagama i novcem osposobila strojeve, te je nakon višemjesečnog prestanka rada i šesnaestog primirja 17. lipnja 1992. uspjela pokrenuti i normalizirati prijeratnu proizvodnju keksa i srodnih proizvoda, koja se temeljila na proizvodnji konditorskih proizvoda od brašna, i to keksa (tvrdi i punjeni, čajna peciva punjena i čokoladirana, vafl proizvodi – čokoladirani i nečokoladirani, te krekeri, slana trajna peciva, flips) te kolača, kao i kruha i ostalih pekarskih proizvoda (pecivo, burek, uštipci, pite i drugo). Pomoćna djelatnost je bila i nadalje promet na malo prehrambenih proizvoda, povrća, voća i prerađevina, raznih živežnih namirnica, alkoholnih pića i proizvoda za kućne potrebe. Zakonom o pretvorbi i Rješenjem Hrvatskoga fonda za privatizaciju Zagreb SLOBODA je 1. siječnja 1994. registrirana kao dioničko društvo pod nazivom SLOBODA d.d. tvornica keksa i kruha. Sastojala se od Tvornice keksa, Tvornice kruha i Stručne službe. Proizvodnja se odvijala prema podjeli proizvoda: TRAJNI PROIZVODI (keks, vafel, slanice, dvopek, mrvice, mlinci) i DNEVNO SVJEŽI I POLUTRAJNI PROIZVODI (kruh, pecivo, burek, kolači). U potonjoj godini su uz remont linija slijedila ulaganja u nove automate i strojeve. Od 1996. krenula je provedba privatizacije s kojom su tijekom 1997. tekla nova ulaganja / nove investicije u postojećim slobodinim tvornicama. Tijekom 2000. i 2001. godine došlo je do organizacijskih promjena koje su u naredne dvije godine utjecale na početak restrukturiranja i promjenu vlasništva. U jesen 2002. počinje borba za akviziciju SLOBODE d.d. u koju je uključeno nekoliko zainteresiranih tvrtki. Do kraja godine LURA d.d. Zagreb postaje većinski vlasnik te sljedeće godine tvrtka posluje pod nazivom LURA – KEKSI tvornica keksa i kruha d.o.o. U nekoliko narednih godina slijedi proces potpunog restrukturiranja tvrtke – 2004. prodana je Maloprodaja i zatvoren Pogon pekare u Huttlerovoj ulici. Sukladno odluci o promjeni Društvenog ugovora (usvojena na skupštini društva 6. svibnja 2005.) kao i rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku od 23. svibnja te godine promijenjen je naziv tvrtke u KAROLINA tvornica keksa, vafla i slanica, društvo s ograničenom odgovornošću (skraćeno KAROLINA d.o.o.). U tom razdoblju restrukturiranja provedena je nova politika asortimana, marketinški fokus na četiri robne marke, promjena prodajne politike, kadrovsko restrukturiranje i imenovanje novog menadžmenta – time su stvorene sve pretpostavke za uspješno samostalno poslovanje. Sredinom studenoga 2005. LURA d.d., Zagreb i LORENZ BAHLSEN SNACK WORLD GmbH iz Klagenfurta Austrija potpisali su 16. studenoga 2005. Ugovor prema kojem Lorenz preuzima poslovni udjel LURE u društvu KAROLINA d.o.o. realiziran je 1. siječnja sljedeće godine. Tijekom te 2006. godine LORENZ nastavlja daljnje restrukturiranje KAROLINE. U posljednjem potezu restrukturiranja LORENZ GRUPE donesena je odluka 30. prosinca 2008. o ustupanju poslova prodaje i distribucije gotovih proizvoda tvrtki Atlantic trade d.o.o. Zagreb, koja je već bila distributer Lorenzovih proizvoda u ovoj regiji. Krajem 2010. vlasnik Lorenz grupe donio je odluku o prodaji tvrtke. U narednim mjesecima tvrtka KRAŠ d.d. iz Zagreba provela je due dilligence – dubinsku analizu svih aspekata poslovanja tvrtke te se odlučila za kupnju sve materijalne i nematerijalne imovine vezane uz nju, izuzev branda Bobi i velike linije za ekstrudiranje proizvoda koji i nadalje ostaju u vlasništvu Lorenz grupe. Odmah nakon preuzimanja KAROLINE 24. ožujka 2011. pokrenuti su projekti vrlo značajnih investicijskih ulaganja na lokaciji u Osijeku. Ovaj put je bilo jasno da je tvrtka prodana kupcu koji ima ozbiljne i pozitivne namjere unapređenja proizvodnje, asortimana i ljudskog potencijala, osobito vodeći računa o sredini u kojoj posluje, uključujući ekološko gledište te društveno odgovorno poslovanje čemu KRAŠ GRUPA pridaje izuzetnu važnost.

Karolina, tvornica keksa i biskvita, Osijek, SLOBODA, Kraš grupa

nije evidentirano