hrvatski

Radioterapija u liječenju limfoma

U liječenju limfoma, kao osnovni terapijski modaliteti, upotrebljavaju se radioterapija i/ili kemoterapija. Liječenje ovisi o vrsti limfoma, stupnju proširenosti bolesti i općem stanju bolesnika. Radioterapija se primjenjuje s kurativnom ili palijativnom namjerom i to kao jedini način liječenja ili u kombinaciji s drugim metodama liječenja. U bolesnika oboljelih od Hodgkinova limfoma (HL) zračenje se provodi kao jedina terapija u stadijima bolesti I i IIA bez nepovoljnih činitelja rizika. Takodjer, u fazi kliničkog testiranja je liječenje ranih stadija HL (I i IIA) i samo s kemoterapijom ili združeno s radioterapijom. Kada se zračenje primjenjuje kao primarna radikalna metoda liječenja (stadiji I i IIA), ciljni volumen zračenja, osim regije/a s klinički zahvaćenim limfnim čvorovima, obuhvaća i klinički nezahvaćene limfne čvorove susjednih regije, a sa ciljem njihovog profilaktičkog ozračenja. Primjeri takvih proširenih polja zračenja su npr. “plašt polje” i polje “obrnuti ipsilon”. Kod primjena radioterapije u kombinaciji s kemoterapijom, ciljni volumen ovisi kako o stadiju bolesti tako i o broju kemoterapijskih ciklusa, odnosno o tome da li je uloga radioterapije samo kontrola klinički zahvaćenih regija ili i regija s mogućom subkliničkom bolešću. U liječenju bolesnika oboljelih od ne-Hodgkinovih limfoma (NHL) najčešća je kemoterapija. Radioterapija se s kurativnom namjerom kao jedini modalitet liječenja primjenjuje u bolesnika koji po histopatološkom razvrstavanju imaju NHL indolentnog tipa i stadija bolesti su I ili II u kontinuitetu. Ciljni volumen zračenja obuhvaća klinički zahvaćenu regiju tijela; u ciljni volumen mogu se još pridati i susjedne klinički nezahvaćene regije. U viših stadija bolesti ili kod drugih, agresivnijih NHL primjenjuje se kemoterapija sama ili nadopunjena sa zračenjem.

limfomi; liječenje; radioterapija

nije evidentirano