hrvatski

Par dilema o etici umjetničke prakse

Članak objavljen u interdisciplinarnoj zborničkoj publikaciji (ur. S. Petlevski, G. Pavlić) nastao je na temelju izlaganja na internacionalnom seminaru Theatrum Mundi koji se već sedmu godinu redovito održava u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Tekst preko interpretacije umjetničkog rada hrvatskog suvremenog umjetnika Zorana Pavelića postavlja načelno teorijsko pitanje: može li načelo etičkog prioriteta Drugoga funkcionirati kao model tumačenja umjetničke etike, načelo etički opravdanog pozicioniranja umjetnosti unutar totaliteta društvene proizvodnje, ili zahtjev za svojstvenošću umjetnosti, za generiranjem identiteta koji se prepoznaje kao autentičan i umjetnički istinit, pa i umjetničkom subjektu pripadan ili navlastit, predstavlja ipak etički ulog umjetnosti koji je nemoguće u potpunosti odbaciti. Locirajući tri važne relacije koje suvremena umjetnost ostvaruje kako bi se društveno pozicionirala – odnos prema Instituciji, odnos prema Kanonu i odnos prema Svijetu života – tekst na primjeru umjetničkog rada Z. Pavelića sugerira očekivan odgovor. Osim literature o umjetničkom radu Z. Pavelića, u tekstu se navodi ili spominje i konzultirana teorijska literatura.

Zoran Pavelić, suvremena umjetnička praksa, etika, Drugi, kanon, institucija, kontekst

nije evidentirano