hrvatski

Rastezljivost paradigme: "naivno" prema modernom u diskursu hrvatske povijesti umjetnosti i likovne kritike šezdesetih godina

U tekstu se analiziraju temeljne teze teorije naivne umjetnosti koja se je razvijala na području povijesnoumjetničkog i likovno-kritičkog pisanja u Hrvatskoj od kraja pedesetih do početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, poglavito u tekstovima Grga Gamulina i Miće Bašićevića, ali i drugih autora. Osnovna linija analize referira se na pokušaj da se „naivna“ umjetnost odredi prema modernizmu. Smjerajući zaključku o strukturalnoj pripadnosti pojma naivne umjetnosti modernističkoj paradigmi, u tekstu se preko tri za modernizam ključne kategorije – „autentičnost“, „autonomiju“ i „alteritet“ („drugost“) – pokazuje kako ondašnja teorijska misao „naivu“ teži legitimirati upravo pomoću vrijednosti svojstvenih samom modernizmu, afirmirajući naivno stvaralaštvo kao pripadno modernističkom senzibilitetu, odnosno, kao fenomen koji modernizmu dijalektički pripada.

naivna umjetnost, modernizam, autentičnost, autonomija, drugost, Mića Bašićević, Grgo Gamulin

nije evidentirano