hrvatski

Artikuliranje stranputice: slučaj socijalističkih povjesničara nakon pada socijalizma

U tekstu se sudbina socijalističkih povjesničara nakon pada socijalizma nastoji postaviti kao istražživački problem viššestruko povezan s fokusima ““stranputica humanistike””. To se u prvom redu odnosi na pitanje izbora tema u humanističkim znanostima, odnosno u akademskoj historiografiji. Zatim se tiče pitanja osobnog odnosa prema predmetu istražživanja, u ššto ulazi i propitivanje dosadašnjih i mogućih novih angažžmana povjesničara i povjesničarki. Teorijski i metodološški, radi se o zagovaranju antropologiziranog pristupa povijesti koji se usmjerava prvenstveno na ljude, a ne samo na događaje i procese, narrative i materijalne objekte. To se očituje u postavljanju središšnjeg pitanja: ššto se dogodilo sa socijalističkim povjesničarima nakon pada socijalizma? U tekstu je obuhvaćena i problematika nastavnika marksizma, kao jošš jedne skupine čija je sudbina direktno uvjetovana procesom razgradnje socijalizma. S obzirom na to da je bavljenje njihovom sudbinom jošš uvijek uglavnom u domeni novinara i umjetnika, a ne i povjesničara, očito je kako problematika možže poslužiti propitivanju ustaljenih disciplinarnih granica akademske historiografije.

historiografija, socijalistički povjesničari, nastavnici marksizma, razgradnja socijalizma, angažmani povjesničara

nije evidentirano