hrvatski

Antun Nizeteo: mediteranski pripovjedač hrvatskog iseljeništva i periferne globalizacije

U radu se analizira - ne na široko, ali sasvim relevantno - rad egziliranog pisca Antuna Nizeteo prije i poslije Drugog svjetskog rata. Stanko Lasićeva paradigma odnosa ideologije i hrvatske književnosti u 20. stoljeću otvara prostor Nizetova dijela u korpusu domovinske književnosti, potkrijepljenoj tematskim inovacijama koje Nizeteo donosi u svojim zbirkama _Nevjesta na otoku_ (Nevjesta na otoku ) i _Bez povratka (bez povratka). Uvodi razne nove vrste protagonista (imigrant, povratnik, lutalica, neodgovarajući). Obje zbirke mogu se razmotriti u kontekstu kasne modernističke poetike, ali se uklapaju u tada nastalu "mediteransku paradigmu" (koju promovira Bogdan Radica), a kasnije i unutar egzilirane paradigme. Nedavno je takvo prostorno pomicanje, kao i slična pomicanja, promatrano unutar transnacionalnog modela i globalizacijskih procesa.

Antun Nizeteo ; egzil ; dijaspora ; iseljavanje ; hrvatska novela

nije evidentirano