hrvatski

Patisambhidāmagga kao rano egzegetsko djelo theravādskog buddhizma

PaÝisaÚbhidāmagga je vjerojatno najranije egzegetsko djelo theravādskog buddhizma. U ovome članku tematiziraju se tri koncepta ranobuddhističke filozofije koja su vjerojatno začeta u ovome djelu, naime četiri tipa diskriminirajućeg znanja (paÝisaÚbhidāñā×a), teorija trenutačnosti (kha×avāda) i koncept »vlastite prirode« (sabhāva). Prvi koncept polaže temelje za vjerojatno najranije hermeneutičko oruđe za pristupanje Buddhinom nauku i njegovom razumijevanju. Drugi uvodi ideju »promjene onoga što stoji« (Ýhitassa aññathattaÚ) unutar općeg Buddhinog nauka o netrajnosti svih fenomena (anicca) započinjući time klasičnu ranobuddhističku teoriju o trenutačnosti svih dhamma. Konačno, djelo vjerojatno po prvi puta u buddhističku filozofiju uvodi koncept »vlastite prirode« (sabhāva) koji će postati najkontroverzniji koncept u buddhističkoj filozofiji općenito. U ovome se članku, međutim, pokazuje da taj koncept ovdje još nema svoje klasične konotacije, nego je sinoniman s opće buddhističkim atta (sebstvo), tj. sintagma ‘prazan vlastite prirode’ istoznačna je s kanonskim ‘prazan sebstva i onoga što pripada sebstvu’.

lakkha×a (karakteristika), paÝisaÚbhidāñā×a (diskriminirajuće znanje), sabhāva (vlastita

nije evidentirano