hrvatski

Pamćenje o Jugoslaviji u suvremenoj hrvatskoj historiografiji

Autor prikazuje što suvremena hrvatska historiografija „pamti“ o Jugoslaviji. Preko svoga cehovskog udruženja, Povijesnoga društva Hrvatske, hrvatski su povjesničari bili uključeni u aktivnosti Saveza povijesnih društava Jugoslavije, a neki su od njih u prijelomnim godinama uoči raspada jugoslavenske federacije bili i na ključnim položajima savezne organizacije. U Zagrebu je 1986. godine organizirana i opširna rasprava o radu na novome izdanju Historije naroda Jugoslavije, u kojoj su sudjelovali istaknuti povjesničari iz svih dijelova zemlje. Vodila se i živa polemika među hrvatskim i srpskim povjesničarima, osobito o nekim važnim momentima suvremene povijesti poput ujedinjenja, položaja Hrvata u jugoslavenskoj monarhiji i njezinoj propasti u proljeće 1941., o četnicima i ustašama, dok neke druge osjetljive teme nisu bile otvarane ili čak ni spominjane, primjerice zločini kod Bleiburga i Križni put, položaj crkve u socijalizmu, Hrvatsko proljeće i sl. Stanje u tom pogledu promijenilo se nakon hrvatskoga osamostaljenja na početku devedesetih i sve su se više „zaboravljale“ ili u posve drugome svjetlu interpretirale neke ranije važne teme, a otvarale brojne nove. Autor je dao najvažnije informacije o tome kako je predstavljena povijest Jugoslavije u hrvatskim pregledima/sintezama povijesti, kao i u nastavi povijesti u školskom sustavu.

historiografija ; pamćenje o Jugoslaviji ; disertacije ; pregledi povijesti ; nastava povijesti

nije evidentirano