hrvatski

Pavličić kao stiholog

U opsežnom znanstvenom djelu Pavla Pavličića značajno mjesto zauzimaju njegovi radovi posvećeni stihovnoj problematici, osobito pitanjima stihovne semantike. Premda je ulozi forme Pavličić pridavao pažnju u svim svojim analizama, jasno se izdvaja pet knjiga primarno zaokupljenih stihovnim oblikom. Stoga će se članak baviti razvojem Pavličićeva razumijevanja forme i njezina značenja u knjigama Sesta rima u hrvatskoj književnosti iz 1978, Stih u drami & drama u stihu iz 1985, Stih i značenje iz 1993, Barokni stih u Dubrovniku iz 1995. i Hrvatski dramski stih iz 2000. Taj će dio piščeva opusa biti sagledan u kontekstu razvoja domaće znanosti ostihu, ali i širih europskih i svjetskih trendova u proučavanju oblikotvornih praksi u versificiranim tekstovima. Pokazat će se da je u pet knjiga - od kojih su prva i četvrta monografskoga karaktera, a druga, treća, kao i posljednja, zborničkoga - njihov autor praktično zasijekao u gotovo cjelokupnu povijest hrvatske versifikacije, od crkvenih prikazanja do verlibrizma dvadesetoga stoljeća, a o nekim je područjima semantike stiha (problem izdvojenih stihova, odnos stiha i figura) prvi ponudio sustavne rasprave. S tim u vezi, u članku se nastoji valorizirati Pavličićev doprinos domaćoj stihologiji i široj slici pojedinih razdoblja u hrvatskoj književnosti.

versifikacija, stih, semantika, žanr, poetika, povijest književnosti, teorija književnosti

nije evidentirano