hrvatski

O pojedinim problemima izrade rječnika hrvatskoga jezika 16. stoljeća

Rani novi vijek donio je hrvatskoj glagoljskoj knjizi urušavanje iz srednjovjekovlja naslijeđene trojake artikulacije književnoga jezika, što je osobito dobro vidljivo upravo u jeziku hrvatskoglagoljskih liturgijskih kodeksa kao općenito najkonzervativnije skupine tekstova, gdje nalazimo nekoliko bitno različitih književnojezičnih koncepcija. Njih valja pribrojiti pokrajinskim književnim jezicima koji se u 16. stoljeću ubrzano afirmiraju u okvirima latiničkoga sociolingvističkog kompleksa. U ovome se radu iznose promišljanja o pojedinim problemima koje nameće izrada rječnika hrvatskoga jezika 16. stoljeća, koja su potaknuta jezičnim istraživanjima izdanja Šimuna Kožičića Benje i protestantske tiskare u Urachu. Među njima je jedno od temeljnih pitanja koliko nam uistinu rječnika treba. Drugim riječima, može li se uopće, i u kojoj mjeri, odvajati rječnik hrvatskostaroslavenskoga od rječnika hrvatskoga jezika, kao i rječnik hrvatskoga jezika zastupljena unutar različitih sociolingvističkih kompleksa. Osobito je zamjetan izostanak zajedničke istraživačke strategije među različitim institucijama koje proučavaju najranija razdoblja hrvatske jezične povijesti bez obzira na to što su njihovi korpusi zapravo – komplementarni, dok se upravo ondje krije važan poticaj za izradu paralelnih korpusa zbog specifičnosti hrvatske tropismenosti i dinamična prepletanja književnojezičnih registara.

povijest hrvatskoga književnog jezika, hrvatsko glagoljaštvo, 16. stoljeće, rječnik

nije evidentirano