hrvatski

Geni + okolina = ljudi. Genetski i okolinski doprinosi individualnim razlikama

Što utječe na razvoj čovjeka - priroda ili odgoj? Geni ili okolina? Ovo pitanje često je predmet kako znanstvene i stručne literaturi, tako i popularne literature. Rasprava poznata u engleskom jeziku kao „nature vs. nurture“ zapravo traje stoljećima. U vrijeme suvremene znanosti razvoj novog znanstvenog područja pružio je odgovore na ovo pitanje. Genetika ponašanja (eng. behavior genetics) je znanstvena disciplina koja pokušava utvrditi u kojoj mjeri se individualne razlike mogu pripisati genetskim, a u kojoj mjeri okolinskim doprinosima. Počeci genetike ponašanja vežu se uz rad austro-ugarskog svećenika i znanstvenika Gregora Mendela i uz rad britanskog znanstvenika Sir Francisa Galtona. Mendel bio je u pažljivo kontroliranim eksperimentima križanja biljke graška prepoznao osnovne zakone nasljeđivanja, koji vrijede i danas. Gotovo stotinu godina njegov rad bio je zanemaren da bi njegovim ponovnim otkrivanjem započeo novi interes za područje. Francis Galton je pak predložio osnovne metode istraživanja u genetici ponašanja te je proveo prvu sustavnu obiteljsku studiju dokazujući da se neki oblici ponašanja nasljeđuju unutar obitelji. Danas je genetika ponašanja multidisciplinarno područje koje objedinjuje spoznaje iz genetike, biologije, medicine, psihologije i statistike. Predmet istraživanja u genetici ponašanja mogu biti različite ljudske karakteristike – od tjelesne visine i težine do inteligencije i ličnosti. Međutim prije nego prikažemo dosadašnje spoznaje o heritabilnosti različitih ljudskih karakteristika, kratko ćemo pružiti pregled metoda istraživanja u području genetike ponašanja.

genetika, okolina, genetika ponašanja

nije evidentirano