hrvatski

Scenografska dionica u opusu arhitekta Vjenceslava Richtera

U radu se razmatra scenografski rad arhitekta Vjenceslava Richtera (1917.–2002.) koji je između 1959. i 1981. povremeno surađivao s kazalištima u Hrvatskoj i inozemstvu te ostvario nevelik, ali značajan scenografski opus. Poput nekolicine onodobnih slikara, arhitekata i primijenjenih umjetnika Richter je svoje djelovanje proširio u smjeru kazališta te već prvom realiziranom scenografijom za operu Vjenčanje u samostanu S. S. Prokofjeva (1959., HNK, Zagreb) ostvario značajan nacionalni i internacionalni uspjeh. U oblikovanju scenskog prostora prosezao je za različitim pristupima, a kao temeljne odrednice njegova scenografskog jezika ističu se redukcija, stilizacija i apstrahizacija, istraživanje optičkih potencijala geometrijskih formi te prevođenje vlastitih istraživanja iz kiparskog medija u domenu kazališta. Tekst donosi niz saznanja o Richterovu scenografskom djelovanju koje se analizira u kontekstu aktualnih strujanja koja su obilježila onodobnu hrvatsku scenografiju.

Vjenceslav Richter, scenografija, kazalište, Hrvatsko narodno kazalište, Vjenčanje u samostanu, druga polovica 20. stoljeća

Tekst je u skraćenom obliku i pod naslovom "Arhitekt u kazalištu: scenografska dionica opusu Vjenceslava Richtera" objavljen u katalogu izložbe Buntovnik s vizijom - retrospektivna izložba Vjenceslava Richtera, Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2017., 212- 231.