hrvatski

Frane Petrić (Franciscus Patricius) i njegovo poimanje matematike

Frane Petrić jedan je od najvećih hrvatskih znanstvenika, renesansni filozof, polihistor i erudit. Svojim se značajem, ugledom, plodnošću i europskom reputacijom ističe u nizu hrvatskih renesansnih znanstvenika koji su dali dragocjen doprinos razvoju zapadnoeuropske znanosti i filozofije. Frane Petrić bio je posljednji veliki neoplatonist svoga doba. Neoplatonizam je u 16. stoljeću imao ključnu ulogu u isticanju matematike kao prve znanosti, što je odrazilo ne samo na razvoj matematike već je dovelo do potpuno novog poimanja prirodnih znanosti. Napisao je velik broj djela kojima je dao prinos različitim područjima. Poseban je značaj davao matematici, što se odrazilo i u nekim njegovim radovima. Bavio se teorijskim aspektima matematike. Odbacio je mnoga do tada ustaljena uvjerenja koja su bila smetnja daljnjem razvitku egzaktnih znanosti. Utjecao je na stvaranje nove astronomske slike svijeta i doprinio prihvaćanju plodnog Kopernikovog shvaćanja o gibanju zemlje, koje se u to vrijeme odbacivalo i smatralo samo hipotetičkim matematičkim modelom Sunčeva sustava. Petrić je svojim tvrdnjama i koncepcijama stvorio temelje za daljnji razvoj znanosti. Njegovo djelo bilo je nužna spona u razvitku znanosti i njenu napretku, što se reflektiratra i nastavlja u koncepcijama Giordana Bruna, Galilea Galileia, Johanna Keplera, Renea Descartesa, Gottfrieda Wilhelma Leibniza i Isaaca Newtona. Premda je fokus Petrićeva rada bio u filozofiji, Petrić se bavio znanošću i praktičnim aspektima njene primjene. Tako je razmatrao i hidrološke problemime. Kao praktičar i tehničar, bavio se i problemima navodnjavanja i agromelioracije.

Frane Petrić, matematika, filozofija, renesansa, novovjekovne prirodoznanstvene koncepcije

nije evidentirano